Odbija li me prijateljica zbog tuge i depresije ili me stvarno prekrižila?

Poštovana, molim vas za pomoć. Imala sam prijatelje cijeli moj život s kojima sam dijelila sve dobro i zlo. Bili smo jedna obitelj. Kad se moj prijatelj razbolio bila sam podrška, pomoć 24 sata. Nažalost, umro je. Prestrašno za mene i moju obitelj, ali njegova obitelj bila je u toj situaciji važnija. Skupili smo svu snagu za moje prijatelje. Organizirali sprovod i sve potrebno. Svoju tugu sam stavila na stranu. Posvetila se mojim prijateljima. Mojoj prijateljici i njenim kćerima. Primijetila sam da se ne želi družiti sa mnom, ali sam to opravdavala njenom tugom.

Međutim, sad sam shvatila, moja prijateljica je prestala pričati sa mnom. Koliko god inzistirala, da popričamo o tome što se događa, ne želi. Ne mogu vjerovati, ali imam osjećaj da me mrzi i ne želi u svom životu. Zamolila me da ne budem naporna i da je ne smetam. Želim to poštovati, ali želim i biti dio njihovog života.

Dvojim, da li je to zaista želja moje prijateljice ili rezultat njene tuge koja je prešla u bolest a ja je ne prepoznajem. A to sebi ne bi oprostila. Molim Vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam.

Odgovor:

Poštovana čitateljice, jako mi je žao zbog gubitka vašeg prijatelja. Znam koliko je teško izgubiti blisku osobu i vjerujem da ni vama a ni vašoj prijateljici u ovim trenucima nije lako. Iz vašeg pisma sam također stekla dojam da ste zbunjeni reakcijom vaše prijateljice na vas. Vjerujem da i to odbijanje može biti jako stresno, posebno u situaciji kada bi se moglo očekivati da ćete se možda još više povezati i zbližiti.

Zašto vas prijateljica odbija, zaista je teško reći. Je li to zbilja reakcija na gubitak – ne znam. Svatko od nas reagira drugačije i ne postoji obrazac žalovanja koji je karakterističan za sve. Netko se povlači, netko više traži podršku. Svatko se s tugom nosi drugačije. Je li nečija reakcija odmah znak depresije – ne mora biti. U konačnici i to ovisi o tome koliko je vremena prošlo od smrti bliske osobe. Načelno, ne možemo očekivati da će nekoliko mjeseci biti dovoljno da osoba koja je nekoga izgubila bude dobro i ne osjeća se nimalo depresivno.

U pismu ste rekli da ste pokušali razgovarati s prijateljicom no da ona to odbija, odnosno da od vas traži da je ne smetate. U većini slučajeva ukoliko nastavimo forsirati s nečime što druga strana ne želi, veća je vjerojatnost da ćemo izazvati samo još veći otpor a ne prihvaćanje. Na kraju krajeva, ako netko i ne želi odnos s nama, ne postoji način kako nekoga na isti „prisiliti“ – pa čak i ako je uzrok tome nečija „bolest“.

Dajte malo vremena prijateljici. Iz vašeg pisma niti jednom nisam vidjela da vam je prijateljica rekla da vas mrzi ili ne podnosi, već samo da ne želi pričati s vama o tome što se dogodilo i da vas je zamolila da je ne smetate. Vaš osjećaj je subjektivan i ne mora nužno odgovarati onome što osjeća vaša prijateljica. U ovom trenutku jedino što zapravo možete jest poslušati prijateljicu i dati joj vremena. Kada procijenite da je prošlo dovoljno vremena, pristupite joj. Pitajte ju iskreno što joj treba od vas; možete joj reći da osjećate kao da vas više uopće ne želi u životu i da zapravo ne znate što da napravite jer vam je jako stalo do nje. Da s jedne strane ne želite forsirati a s druge ste zbunjeni i ne znate kako joj pristupiti i dati podršku. Nemojte kritizirati.

Odnosi, posebice u kriznim situacijama, mogu biti jako kompleksni. Stvari često puta nisu crno-bijele kako ih mi vidimo i nekada je zaista jako teško razumjeti što je drugoj osobi u glavi. Ako vam je cijela situacija preteška, zatražite podršku – bilo od nekoga s kim ste bliski, bilo od stručnjaka ako vam se tako čini lakše. Ni vi ne morate kroz to prolaziti sami.

Šaljem vam podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori