Moje dijete je bilo jako dobro i mirno dijete, sve dok nismo svi skupa počeli živjeti u istom stanu. Kada su svi kod kuće, ona postane agresivna, zločesta, udara po kući, štipa me i neprestano plače kad ne dobije ono što želi. Kad sam sama s njom, smirena je i bude kao što je bila kada smo bile prije same. Kad plače želi samo da je ja tješim i ljubim. Dajem joj puno ljubavi i pažnje, od rođenja je zdravo dijete, 24 sata sam s njom, spava dobro, jede sve.
Kako da je smirim kad su svi u kući? Jer meni bude preteško s time se nosit, želi samo mene, samo meni dopušta da je nosim, čak ne želi ni da je tata nosi kada nekud idemo. Uz to, neke stvari ne mogu joj objasniti jer je tek sada počela nešto malo pričati. Molim vas da mi pomognete jer sam nekada psihički i fizički slomljena. Unaprijed hvala!
Odgovor:
Poštovana,
vidim da ste zabrinuti i iscrpljeni te pokušavate umiriti dijete i istovremeno uspostaviti što bolje odnose u sadašnjem kućanstvu. U životu vašeg djeteta se puno toga promijenilo, okolina u kojoj živi, prostor i osobe s kojima živi.
Djeci navike i poznata okolina ulijevaju sigurnost te je zbog toga jasno da pokazuju otpor prema promjenama. Koliko je to izraženo ovisi o temperamentu djeteta, neka djeca se lakše prilagođavaju promjenama, neka teže. Vaše pitanje je kako smiriti dijete kada su svi u kući. Čini mi se da je prevelik zalogaj odmah se usmjeriti na povezivanje sa svim članovima kućanstva i da bi bilo dobro početi s tatom. Možete li kada ste vi troje kod kuće uvesti zajedničke ugodne trenutke?
Na primjer, zajedno se igrati nešto što vaša kćer voli, ili zajedno se maziti, plesati, šarati? Važno je da djevojčica osjeti da se svi dobro osjećate u toj igri i da vam je zabavno te će se tako i ona lakše opustiti. Kada se uspostavi povezanost između tate i djevojčice, mogu se na isti način uvoditi druženja sa sestrom i šogorom. Naravno da živite u istoj kući te će ih djevojčica i do tada viđati, ali možde ne treba odmah forsirati da se druži i poželjno ponaša sa svima.
Ako krene s agresivnim ponašanjima, dobro je kratko reći, „Vidim da si ljuta. Ne možeš me štipati. To me boli.“ i demonstrirati drugačiji način izbacivanja ljutnje poput stiskanja mekane lopte. Također, nama odraslima isto nije uvijek lako s promjenama. Kako ste se vi snašli u ovoj situaciji i koliko ste zadovoljni? Važno je da dijete osjeti da je vama ugodno i da se osjećate sigurno i zadovoljno u novom okruženju te i to može doprinijeti lakšem opuštanju djeteta.
Nadam se da će cam ove smjernice koristiti i želim vam uspješnu prilagodbu na nove okolnosti.