Od kad je krenuo u školu naš sin ponaša se nezrelo, neozbiljno i ometa nastavu

Poštovani, sin ima 7 godina te pohađa 1. razred. Gradivo savladava bez poteškoća. Štoviše prilikom upisa u školu nam je rečeno da je napredniji te da radi i komunicira na nivou djeteta od 10 godina. Međutim, problem je u njegovu ponašanju. On je bio vrtićko dijete i nikada nije bilo problema s kolektivom. Bio je poslušno i pristojno dijete.

Od kad je krenuo u školu situacija se okrenula naglavačke. Inati se, ne želi se zahvaliti ako mu netko nešto da, ne želi pozdraviti kada nekoga sretnemo ili čak muževe roditelje koji žive vrlo blizu nas a to je uredno radio i tako je i učen oduvijek. Na informacijama me učiteljica upozorila da nema samokontrolu te da nakon jednog upozorenja npr. Nemoj trčati po hodniku, radnju ponovi već nakon 15 min. Ometa nastavu pričajući i animirajući druge učenike. Kada trebaju u redu nešto čekati uvijek istupi i napravi nešto kako bi privukao pažnju na sebe.

Ponekad se ponaša poput djeteta s puno manje godina. Ne znam čemu toliki obrat. Također kada smo negdje gdje je više njegovih vršnjaka, primijećujem da je upravo on najneozbiljniji i uvijek prvi radi skroz neprimjerene stvari. Kada razgovaram s njim gleda u pod i ne želi odgovoriti niti na jedno pitanje ili počne plakati. Molim Vas pomozite mi jer sam očajna i krivim sebe i supruga za njegovo ponašanje, jer djeluje neodgojeno a ja svo svoje vrijeme pokušavam posvetiti njemu u njegovom odgoju. Hvala!

Draga mama,

kako mogu vidjeti iz pitanja, čini mi se da vam je ovaj period jako težak. Kriviti sebe i supruga za rezultate odgoja koji nisu postignuti može doista potaknuti frustraciju i očaj. Sigurno je zbunjujuće što ulažete sve svoje vrijeme u sinov odgoj koji trenutno kao da ne dovodi do dovoljnih rezultata. Meni je jako drago vidjeti kako i dalje želite pronaći najbolje rješenje za Vaše dijete time što ste se odlučili javiti pitanjem.

Dolazak u 1. razred predstavlja veliku promjenu, prvenstveno vašem sinu, ali i cijeloj obitelji. Nekako kao da se odjednom očekuje da djeca budu mirna, sjede cijelo vrijeme u klupama, prate nastavu koja im ponekad i nije zanimljiva i sl. Za to je potrebno određeno vrijeme. Vjerujem da se možete sjetiti kako je bilo vašem sinu ili drugoj djeci kada su kretali u vrtić. Bio je potreban određeni period kako bi se privikli na novo okruženje, bez roditelja, s nepoznatim ljudima. Nešto slično je i sa školom. Važno je istaknuti kako djeca različito reagiraju u procesima prilagodbe. Ponekad djeca doista mogu reagirati ovako kako ste opisali svojeg sina: ne pozdravlja ljude, ometa nastavu, teško stoji u redu i sl.

Moguće je da mu proces prilagodbe otežava i njegova kognitivna razina koja je značajno iznad prosjeka. Djeca koja idu u 1. razred, a sposobna su raditi i komunicirati kao da idu u 4. ili 5. razred i mogu sasvim drugačije doživljavati školu/svijet oko sebe. Primjerice, možda mu je u školi dosadno jer je toliko iznadprosječan i zadaci koji mu se nude su mu prelagani. Djeca koja su nadarena spadaju u djecu s posebnim potrebama jer njima jednostavno treba više poticaja od njihovih vršnjaka. Bilo bi poželjno porazgovarati sa školskim stručnim timom kako bi se vidjelo otežava li mu darovitost prilagodbu na školsko okruženje i na koji način bi mu se moglo olakšati.

Više o specifičnostima darovite djece možete pročitati u ovoj brošuri i tako još bolje razumjeti neke osobine koje bi vašem dječaku mogle otežavati prilagodbu na školsku okolinu.

Ako se dječakovo ponašanje ne promjeni u narednom periodu (3-6 mjeseci), slobodno nam se obratite kako bismo bolje upoznali vas i vašeg dječaka te zajedničkim snagama došli do najboljeg rješenja za dječaka i vas i supruga.
Želim vam puno strpljenja, ljubavi i sreće.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori