Od kad je dobio bracu, moj sin stalno grize noktiće

Dijete osjeća unutarnju nesigurnost i manifestira je neželjenim ponašanjem koje može prijeći u naviku. Poštovani, unatrag 3-4 mjeseca moj sin od 2,5 godine je počeo gristi nokte.

shutterstock_1735801265.jpg

Poštovani, unatrag 3-4 mjeseca moj sin od 2,5 godine je počeo gristi nokte Isprva to nije radio toliko često, ali u zadnje vrijeme sve češće, prilikom objeda, u šetnji, u igri s vršnjacima, kod kuće kad gleda tv... Opominjemo ga da to ne radi, ali ne uspije proći ni 5 minuta a njemu su prsti već u ustima. Najgore je to što više nema što ni gristi jer su mu nokti do mesa izgriženi, ponekad ih čak i raskrvari. Sve to je počelo kada je dobio mlađeg brata i pretpostavljamo da je to uzrok, jer do tada to nikada nije radio, ali je kao beba izrazito dugo stavljao predmete u usta i grizao ih. Naše opominjanje nema smisla jer nas uopće ne sluša, kao da je to jače od njega. Sada više nije toliko ljubomoran na brata kao u početku pa smo mislili da će prestati s time, ali izgleda da mu je preraslo u ružnu naviku koju nikako na možemo riješiti, pa Vas molimo za savjet što napraviti, kako mu objasniti da to nije dobro za njega a ni lijepo jer nitko u vrtiću to ne radi osim njega. Hvala na odgovoru, LP, Mama2zg

Draga mama,

budući da ste povezali rođenje mlađeg brata i njegovo griženje noktiju, te ste prepoznali njegovu ljubomoru na brata, moguće je da postoji unutrašnja napetost u Vašem starijem dječaku s kojom se teško nosi. Budući da ne zna samom sebi pomoći drugačije, počeo je svoju napetost manifestirati kroz ponašanje tj. kroz griženje noktića.

Ako je to tako, umjesto fokusa na to da to nije lijepo, trebate mu pomoći da se nauči nositi sa svojom napetošću. Samo uz Vašu pomoć, on će moći smanjiti taj osjećaj.

Stoga, kada primijetite da grize noktiće, priđite mu nježno i recite nešto poput: „vidim da si napet, ja sam tu, sve je ok“. Kako ste griženje noktića povezali s rođenjem brata, a svaka nova situacija izaziva osjećaj straha i anksioznosti, tada dio rečenice „ja sam tu, sve je ok“ odgovara na njegov neizrečen strah.

Kada je riječ o strahu kod djeteta, važno je da ga roditelj prepozna te da mu pomogne da se ponovno osjeća sigurno. Nježan dodir, umirujuće riječi često pomažu. Nadalje, bilo bi dobro da se uvedu neke opuštajuće aktivnosti tijekom dana poput igre s tijestom, plastelinom ili sličnom masom; igra s vodom; slušanje nježne glazbe; masaža. To su aktivnosti koje dovode da se tijelo lakše opusti što je važno ako postoji određena napetost u tijelu.

Sretno,

Tatjana Gjurković dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom

Centar Proventus