Tada se njegov tata i ja rastajemo, dječak i ja (mama) idemo u drugi grad, a i te godine prvi put kreće u jaslice. I tad kreću problemi sa mokrenjem. On od tada mokri po noći i to nije nikako prestalo. Godinu dana sam izdržala, a onda uvela noćnu pelenu (iskreno, traumatično je bilo buđenje u mokrom po zimi, mijenjanje posteljine i sl.). Nedavno sam ga odvela psihologu. Tamo smo dobili savjet za kalendar (suhih i mokrih dana) i preporuku za aparat koji bilježi vlažnost plahte. I to je to. Taj kalendar suhih i mokrih dana je kod dječaka stvorio frustracije jer praktički skoro pa da i nema suhih dana. I odbija tu igru s kalendarom, ne želi stavljati ni sunca, a oblake pogotovo. INače je zdrav dječak, nema urinoinfekta, niti ičeg sličnog. Što da radim? KAko da se postavim? Sad se dižem po noći 2 puta da bih ga odvela na wc i to je jedino vrijeme kad ima sunce ujutro na kalendaru. Ali mene to iscrpljuje, dižem se premorena na posao, razbijenog sna. Ni dječak nije sretan. On je u snu kad ga dižem na wc, negoduje. Molim vas pomozite mi s nečim konkretnim, ako tako što postoji, a da nisu ljekovi i mjerači vlage na posteljini od par stotina kuna. Srdačan pozdrav i hvala! mama M.
Draga mama,
Po ovome što ste napisali, Vaš dječak je doživio velike promjene u vrlo kratkom periodu i na to reagira noćnim nekontroliranim mokrenjem. S obzirom da su u pozadini traumatska iskustva te su potencijalni fiziološki uzroci uklonjeni, kalendar suhih i mokrih dana sigurno neće funkcionirati. Problem je na emocionalnoj bazi i ova bihevioralna metoda ne može biti primjenjiva, kao što sada znate i iz vlastitog iskustva.
Ako ste iz Zagreba, najbolje bi bilo da se obratite u Centar Proventus jer bi terapija igrom bila vrlo koristna za Vašeg dječaka. Imao bi prilike proraditi svoja iskustva i problemi s nekontroliranim noćnim mokrenjem vjerojatno bi se okončali.
Ukoliko niste iz Zagreba, neka Vam cilj bude da saznate kako se on osjeća glede razvoda, selidbe, vrtića. Što on doživljava i proživljava svakodnevno. Budete li u tome uspjeli na adekvatan način, Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja, stanja i proživljavanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i općenito sa nekontroliranim mokrenjem.
To možete na nekoliko načina: možete se uključiti u njegovu igru i slušati koje razgovore vode likovi koji on glumi. Da li ikada spominje nekontrolirano mokrenje, koliko to njega muči, kako vidi svoj odnos sa ocem, odnos prema Vama? Jako je važno da ste tada potpuno uključeni u igri, da ste taj lik koji Vam je on dao da budete, a ne mama i da mu se ne obraćate kao mama jer ćete si tako zatvoriti zlatna vrata, vrata koja Vam mogu pomoći u rješavanju ovog problema.
Kada Vas upozna u ovoj Vašoj novoj ulozi – da se igrate na njegov način – tada možete početi glumiti njega, dječaka koji po noći piški. Cilj Vam je da saznate kako se on osjeća oko toga. Pri tome je isto jako važno da nema podsmjeha ili kritike, da nema tumačenja ili bilo čega drugog – jednostavno u jednoj rečenici neka Vaš lik kaže njegovom da ima problem, da se svaku noć popiški u krevet. I tu stanite. Čekajte njegovu reakciju. Hoće li reći, i ja to radim ili će Vas u potpunosti ignorirati ili će Vas nešto pitati. Svaka reakcija je dobra reakcija i nema lošeg odgovora s njegove strane. Ako kaže „i ja to radim“, možete reći nešto poput „joj, meni je to grozno, još me i mama mora buditi svaku noć, a ja to tako ne volim da me budi jer bi htio spavati“. Pa gledajte što će on komentirati. Budite vrlo vrlo oprezni i imajte stalno na umu da je to vrlo vrlo osjetljiva tema za njega i da ga neka kriva riječ ili krivi ton može jako povrijediti i potencijalno narušiti njegovu pozitivnu sliku o sebi, njegovo samopouzdanje itd.
Ako Vas ignorira, nastavite se igrati kao da ništa niste rekli. I ponovno probajte sa sličnom rečenicom kroz nekoliko dana. I budite pozorni na njegove reakcije, da li se nešto promijenilo, da li Vam je nešto rekao o sebi što prije nije itd. Dijete ne reagira svaki puta odmah, no to ne znači da nije čuo i zapamtio.
Ako Vas nešto pita o toj temi npr. „jel i tebe mama budi“, odgovorite sa „da“ i dodajte kako Vam je to grozno i sl.
Na kraju priče, važno je da čuje da ima Vašu podršku, da ste tu za njega, da Vam je jasno da mu je teško, da je i Vama bilo teško sve to skupa proći, ali da ste sada tu za njega.
Svakako bi Vam sugerirala da mu više ne stavljate noćnu pelenu. Preveliki je za to i ma koliko to Vama bilo teško fizički, na njega i njegovu sliku o sebi to može ostaviti dugotrajne psihičke posljedice. Umjesto toga, znam da postoje plastične plahte pa radije stavite to ispod njega kako se madrac ne bi uništio.
Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će još trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto uz ovakva Vaša nova nastojanja. Neka Vam u fokusu bude pronaći načine kako da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava (i tada ga nikako ne prekidajte) zbog Vaših postupaka premda Vam to može biti vrlo teško čuti.
Sretno!
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom