Imam 16 godina. Idem u gimnaziju, prvi sam razred. Sa svima se skoro pa odlično slažem. Unatoč tome, nitko ne želi sjediti sa mnom, svi me nekako izbjegavaju. Ima nas 25 u razredu, nepar, a ja jedina sjedim sama. Osjećam se usamljeno i mislim da ću poludjeti. Pomozite mi, molim vas.

Draga čitateljice,

žao mi je što se osjećaš usamljeno i što sjediš sama. S obzirom da vas je u razredu neparan broj, uvijek će netko morati sjediti sam i to je nešto što ti ne ide u prilog. Je li to samo pitanje peha da trenutno sjediš sama ili te društvo izbjegava, zaista ne znam. Moram priznati da sam zbunjena jer s jedne strane kažeš da se sa svima skoro pa odlično slažeš, a s druge strane da te izbjegavaju. Kako je moguće i jedno i drugo? Jesi li uopće razmotrila opciju da je sve samo stvar okolnosti (toga da će jedna osoba morati sjediti sama radi neparnog broja), a ne tebe kao osobe (da te izbjegavaju jer im ne pašeš)?

Moj savjet je da trenutno iskoristiš opciju što sjediš sama (imaš više mjesta itd.) a da u danima kada netko izostane pitaš kolegu da on dođe k tebi ili ti k njemu. Ako te odbije – to ne mora nužno značiti da te izbjegava, već možda samo želi iskoristiti dan kada kolege nema da „uživa u samoći“. U jednom periodu samo prati kako društvo reagira na tebe – da li te zaista izbjegavaju ili se dobro slažete samo što zbog okolnosti sjediš sama.

Šaljem ti podršku,

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori