Nikako ne uspijevamo svoju djevojčicu odviknuti od dude

Poštovani, molim savjet vezano za odvikavanje od dude. Djevojčica ima 2 godine i 10 mjeseci, dojena je 2 godine i 4 mjeseca uz to od rođenja ima dudu. U posljednjih mjesec dana učestalo joj se javlja jako crvenilo oko usnica od dude koje se ne možemo riješiti te nam je doktorica rekla da ju trebamo što prije odviknuti od dude. Pokušavali smo više puta, ali bezuspješno. Problem je što naša djevojčica jako dramatično reagira na oduzimanje dude. Pokušali smo postepeno odvikavanje, dogovorili smo da će dudu imati samo na spavanju sa čime se složila, ali kada bi zatražila dudu preko dana ako joj ne damo počinje histerično plakanje, bacanje, lupanje. Možda to i nije čudno za dijete njene dobi, ali ona se nikada tako ne ponaša. Inače je razumna, mirna i poslušna djevojčica, sve rješavamo razgovorom, osim dude. Inače je dosta emocionalno vezana uz mene, ali kada se radi o dudi govori mi da se maknem od nje, da odem. Ne znam da li je bitno, ali čekamo drugu bebu sa čime ona nema problema, stalno priča o bebi, ljubi trbuh, pjeva bebi i pita kada će se roditi. Nas zanima kako riješiti situaciju? Najviše nas brine da li ti histerični ispadi mogu ostaviti kakve posljedice na djetetu. Nadam se da sam dovoljno jasno opisala situaciju i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Maja

 

Draga mama,

izgleda da je Vaša djevojčica zaista privržena svojoj dudi i to nije ništa neobično. Djeca se ponekad vežu za svoje dude, ali pitanje koje si trebate postaviti je: što mislite zašto je Vašoj djevojčici ta duda važna i što ona njoj predstavlja? Sigurnost, utjeha? Koji god osjećaj to bio, važno je da joj se taj osjećaj proba kompenzirati na neki drugi način, postupno zamjenjujući dudu.

Mogući izvor svih pozitivnih osjećaja za dijete je uvijek roditelj, tako da Vi imate moć biti ta kompenzacija, iako prva reakcija na jednu takvu zamjenu može biti odbijanje. Važno je pritom imati puno strpljenja i prihvaćati sve njezine emocionalne reakcije, bile one ugodne ili neugodne. Počnite s postavljanjem granice ili neke situacije kada može imati dudu, a kada ne.

Na primjer, može imati dudu kada se igra, ali ne kada ide u šetnju. Na taj način će ona ipak dobiti zadovoljenje naoko primarne potrebe (duda), djelomično ćete eliminirati dudu, a Vi ćete dobiti priliku kroz igru s njom se “predstaviti” kao potencijalna zamjena. Važno je da pritom to radite na nedirektivan način, reflektirajući njezine emocije. Jedan od načina reflektiranja neke situacije kada nije zadovoljna je: “Znam da ti je jako važna tvoja duda i vidim da si ljuta kada ti ju uzmem. Ne možeš imati dudu kada idemo van, ali možeš kada se igraš. Možemo se ići zajedno igrati, a ti zadrži svoju dudu”. Na taj način joj dajete do znanja da razumijete i prihvaćate njezino nezadovoljstvo, pružate joj mogućnost kontrole i da bude po njezinom, a s druge strane se vama otvara situacija u kojoj možete biti s njom, pružiti joj tu emociju kroz igru, koju joj pruža duda te u konačnici vi u potpunosti postati izvor te emocije. Sretno!

 

Maja Bonačić

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus

 

MAJA BONAČIĆ

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom
Centar Proventus

Moji odgovori