Nezainteresiranost za školu, samoozljeđivanje i veliki strah od svih životinja

Dobar dan. Imam dva pitanja. Imam curicu koja ide u 8 razred. Jako je nezainteresirana za školu. Kada ima volju za učenje dobiva petice, a kad joj se ne da dvojke i trojke. Trenutačno je faza kada joj se ne da. Ne znam što da radim. Stalno govori da je glupa i počela se grebati po licu i lupati po glavi. Ne znam više kako da joj priđem, što da joj kažem. Drugi problem je što ima  veliki strah od svih životinja. Kao malu napao ju je kokot i od tada se boji svih životinja. Kako riješiti taj problem ili potražiti stručnu pomoć? Unaprijed hvala na odgovoru.

Draga mama,

navodite kako kod djevojčice primjećujete dvije stvari koje Vas najviše brinu, a to su njezine oscilacije u volji za učenjem i druga stvar su njezini strahovi. Prema ovome što ste naveli čini se da bi u podlozi i jednog i drugog mogla biti njezina lošija slika o sebi. Navodite da često govori da je glupa i da se samoozljeđuje (grebanje po licu, lupanje po glavi). To su situacije kada svakako trebate intervenirati i zaustavljati ju u tome. Pri tome joj je važno reći da je ona jedno vrijedno, voljeno biće koju niti ona sama niti itko drugi ne smije ozljeđivati. Čini se kako se djevojčica dosta teško nosi s izazovima i kako ima određenu unutarnju napetost koja joj otežava funkcioniranje. Stoga Vam preporučam da ipak potražite dodatnu podršku i stručnu pomoć.

Vezano uz problem demotiviranosti za školu, u ponašajnom smislu važno je djevojčici reći da razumijete da joj se ne da, da joj je to možda nezanimljivo, dosadno ili teško no da ima određene obaveze koje mora izvršiti. Kako biste ju dodatno motivirali u tome možete uvesti sustav nagrade i posljedica no u svakom slučaju, važno je razmisliti o tome je li možda u podlozi njezine ne motiviranosti za školu to što ju nešto drugo mući više od škole pa da joj škola naprosto sada nije najvažnija. Isto tako i vezano uz strah od životinja, vjerujem da joj to značajno otežava svakodnevicu i da se zbog toga i ona sama osjeća loše. Ponekad se djeca i srame toga što imaju neki strah, ali si ipak ne mogu pomoći vezano uz to jer strah realno osjećaju. U podlozi straha je nepovjerenje u vlastite sposobnosti da ćemo se moći nositi s tim izvorom straha tako da je i u tom smislu važno s njom poraditi na samopoštovanju i povjerenju u sebe, a u tome vam može dodatno pomoći dječji psiholog. Sretno!

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus

TEA KNEŽEVIĆ

mag. psih. i certificirani terapeut igrom
Centar Proventus

Moji odgovori