Sa 13 godina počeli su drugi problemi. U mom društvu su bile dvije cure koje su obožavale pričati neke horor priče i plašiti nas sve. Na mene je to grozno djelovalo. Zbog tog straha sam npr. dok bi hodala, vraćala se na isto mjesto, dirala neke stvari 4 puta... Sve to da bi spriječila taj moj strah. Borila sam se godinu dana s tim. Onda sam sama sebi rekla da to mora prestati i tako sam se riješila tog problema. Sve je napokon bilo u redu. S 15 godina našla sam dečka koji mi je oslonac u svemu, kojeg obožavam i koji me čuva. Od početka naše veze ja se trudim da ga što više usrećim. Cure iz mog razreda su me često zadirkivale zbog toga jer ne želim ni pogledati nikoga drugog. Ali ovaj strah koji me prati od djetinjstva je u biti neki glas u mojoj glavi koji govori sve suprotno od onoga što ja želim. Prije mjesec dana u naš je razred slučajno ušao neki dečko i ja sam samo pogledala tko je to i od tada su počeli veliki problemi. Sama sam sebi predbacivala neku krivnju jer sam ga pogledala i sada to više nije samo taj dečko. Od tada ih se promijenilo već pet - šest jer sam ih slučajno pogledala i odmah me napao taj glas krivnje! S mojim dečkom je sve u redu, ponekad se rasplačem pred njim jer mislim da ga ne zaslužujem zbog toga, a stvarno ga volim više od sebe. Njemu nisam rekla za svoj problem jer se jako plašim da bi ga mogla izgubiti, a to stvarno ne želim. Zato ponekad jako plačem sama u svojoj sobi, ovaj problem jedino zna moja mama i ona me jedino ohrabrivala i govorila mi da će to nestati. Jako mi je važno da se riješim ovoga problema zbog toga što ne želim da uništim svoj život i svoju vezu jer mi to najviše znači. Hvala vam unaprijed! M.
Draga M.,
To što si odlučila da strah mora prestati i riješila se tog problema govori puno o tebi. Ti to možeš! Stvari su napokon bile u redu.
Moje pitanje tebi je što te sprečava da tako bude i danas? Imaš predivnog dečka kojeg voliš i koji voli tebe. Kažeš da te čuva. I da i ti činiš stvari da ga usrećiš.
Pogledati nekog drugog je najnormalnija stvar na svijetu. Ne možemo hodati ulicom zatvorenih očiju, a čim su nam oči otvorene velika je vjerojatnost da će netko uči u naše vidno polje. To se događa svim ljudima, i mladim i starim, i slobodnima i u vezi, i udatim i oženjenima.
Nema potrebe da se zbog toga osjećaš krivo. Ukoliko se ponovo dogodi takva situacija predlažem da sama sebi kažeš da nema potrebe da se osjećaš krivom. To možeš izgovoriti u sebi. Ti si super mlada djevojka!
Ukoliko se situacija ne promijeni moj je savjet da razgovaraš s mamom i da zajedno razmislite što možeš učiniti da riješiš situaciju koja te muči.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus