Nekontrolirano treptanje okicama i samoozljeđivanje

Dobar dan. Imam sina od 3,5 godine i ne znam što bi učinila! Naime, on već duže vrijeme trepće i čupa nokte na rukama...

shutterstock_1735801265.jpg

ima pola godine primjetila sam da trepće očima i naravno vodila sam ga u oftamologa i sve je bilo u redu. Vid mu je savršen. Međutim on nastavlja s tim. Kad ne može nešto dobiti ili kad nije po njegovu to je onda strašno. Stalno otvara-zatvara oči. Ne znam što da radim jer mu je što se tiče doktora vid i oči sasvim u redu??? Drugi problem je čupanje nokti. Toliko je ogulio sve nokte da mu se ranice stvore. Probala sam ga opominjat, pa onda ignorirat ali ne vrijedi!!! Inače je jako tvrdoglavo dijete i ne sluša ništa. Ne jede kako bi trebao i ako nije po njegovome onda je drama! Živim u obitelji gdje mi je svekrva takva da je tog mišljenja da dijete može sve što poželi, da je premali, da dijete ne smije plakati i sve mu udovolji samo da bi on bio zadovoljan. Ja sam tog mišljenja da to nije u redu! Molim vas, može li vaše mišljenje o svemu ovome...puno bi vam bila zahvalna!!!! Mama M.

Draga mama,

Treptanje očima može biti riječ o tikovima. Tikovi su nekontrolirani pokreti, što ujedno znači da ako ga opominjete, ne koristi jer on to ne može kontrolirati. Ono što je važno je da utvrdite razlog zašto ima tikove. Budući da ste provjerili kod oftamologa i utvrdili da je sve ok sa fiziološke strane, lako moguće je da je riječ o psihološkom uzroku. Da biste riješili taj problem, važno je da razmislite o svim mogućim potencijalnim uzrocima.

Referirat ću se na ono što ste sami naveli u svom pitanju, no mogućnosti uzroka su mnogo šire nego što sam upoznata sa njegovim razvojem i vašom obiteljskom situacijom, kao i širom okolinom u koju je vaš sin uključen.

Budući da ste spomenuli različite stavove koji postoje u Vašoj obitelji (Vaš stav i stav Vaše svekrve), dobro promislite koliko se to vaše ne slaganje odražava na malenog. Istina je da nije dobro da dobije sve, kada i malo zaplače, no ako je Vaša situacija da morate živjeti svi zajedno, onda je važnije da pronađete što bolji način za dobar suživot. To vrlo često dovodi do toga da prihvaćate jedni druge, stavove drugih i slično.

Naravno, Vi kao majka trebate postaviti granice svekrvi. Možete razmisliti što možete učiniti da se ne upliće u Vaš odnos s njim te kada Vi postavite neki zahtjev od njega, da ga ona poštuje. Međutim, s druge strane važno je i da se Vi ne uplićete u njezin odnos s njim te da joj dopustiti da bude onakav kakav ga oni razviju jer će u konačnici ionako do toga dovesti. Razlika će biti u tome što Vi nećete biti u sukobu i nezadovoljne.

Naglašavam ovdje Vaš odnos sa svekrvom jer odnosi u obitelji osobito utječu na malu djecu te nervoza (koja se može manifestirati kroz tikove ili griženje noktiju) može biti, između ostalog, odraz tih nezadovoljavajućih odnosa u obitelji jer htjeli odrasli ili ne, to se održava na malene. Vrlo često odrasli smatraju da ako oni imaju nezadovoljavajuć odnos s nekom drugom odraslom osobom i ako se korektno ponašaju prema djetetu, da taj odnos ne utječe na razvoj djeteta. No to je velika zabluda i u mom iskustvu, oni odrasli koji su spremni „pročačkati“ o svim svojim odnosima, a ne samo s djetetom, onda saznaju u kojoj mjeri nezadovoljavajući odnosi s drugim članovima obitelji utječu na njihov odnos s djetetom. Promislite kako biste mogli postaviti granicu svekrvi, te kako da poštujete njezin stav.

Što se tiče permisivnog odgoja, promislite što Vi možete promijeniti u svojim postupcima prema malenom. Kada je naučio da ako ne dobije za jesti ono što želi, da neće jesti uopće? Što znači da ne sluša ništa? Jel to znači i da kada mu kažete da idete na sladoled, da se onda isto nije spreman obući i krenuti sa Vama? Ili kada mu kažete da ćete mu nešto kupiti, onda isto neće slušati? Važno je znati u kojim situacijama ne sluša, da bi se to znalo promijeniti. Kada ste Vi sami s njim, da li sluša više? Da li to onda znači da kada je Vaša svekrva, ili netko drugi sa Vama, da onda sluša manje? Zašto je to tako? Da li se Vi osjećate nervoznijom, pa on tu nervozu možda izražava kroz neposluh? Da li se još nešto događa u Vašoj obitelji što bi moglo utjecati na malenog?

Pokušajte biti što iskreniji prema sebi u odgovaranju ovih pitanja. Suočavanje sa njihovim odgovorima često nije ni malo lagan zadatak. No, ipak, važno je dobiti ove odgovore ukoliko se želi riješiti uzroke manifestacije problema koje Vaš sin doživljava.

Ako se nastave tikovi kao i čupkanje noktiju kroz narednih mjesec - dva, svakako potražite pomoć psihologa.

Sretno,

Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus