Ne mogu izaći na kraj sa osmogodišnjakom, laže i ružno se ponaša

Majka sam troje djece, dvojice dječaka od 6 i 8 godina i curice od 7 mjeseci. U zadnje vrijeme ne mogu izaći na kraj sa osmogodišnjakom.

shutterstock_1735801265.jpg

Počeo je lagati, negativno se ponašati, diže ruku na sve oko sebe, razbacuje, živčani, govori ružne riječi koje je pokupio u školi. Bezobrazan je, nasilan i neposlušan. Ne pomažu razgovori ni vikanje. U školi je brbljav, lijen, ruga se. Na izmaku sam snaga, šibe se ne boji, ne mogu ga više moliti da prestane. Upomoć, što mi je činiti?

Draga čitateljice,

vjerujem da Vam nije lako izlaziti na kraj s izazovnim ponašanjima Vašeg sina te da to ponekad od Vas zahtjeva ulaganje mnogo truda i energije pa je normalno da se nekada osjećate kao da ste na izmaku snaga. Postavljanje granica, odnosno pronalaženje načina kako motivirati dijete da neka ponašanja učestali a ostala smanji ili promijeni sigurno nije lagano s obzirom na to da imate troje djece.

Za početak, važno je znati da se djeca mogu ponašati na načine koje ste primijetili kod Vašeg dječaka iz više razloga: možda zbog toga što se nije navikao na novu situaciju (dolazak mlađe sekice, polazak u školu?), možda je tužan zbog nečega, možda ga je strah, ili je možda ljut... Kako dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega, bilo bi dobro zapitati se zašto često u posljednje vrijeme ispoljava ta ponašanja. Što Vaš dječak svojim ponašanjem želi poručiti? Je li se nešto za njega značajno promijenilo u zadnje vrijeme u njegovoj okolini? Ako je bilo za njega značajnijih promjena moguće je da se još uvijek nije uspio prilagoditi na novonastalu situaciju te da je zbog nečega osjetljiviji/napetiji. Djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može ponekad za njih biti vrlo zahtjevno. Vaš sin tek treba naučiti kako se nositi s emocijama i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa možete pročitate članak: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice

Djeca u dobi u kojoj se nalazi i Vaš sin tek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju te to vjerojatno može biti objašnjenje zašto Vaš dječak nekada reagira na Vama ali i socijalno neprihvatljive načine. Kako bi tada mogli pomoći djetetu da se smiri važno je da odrasli pokušaju zadržati svoju smirenost što vjerujem da uz malu bebu i 6-godišnjaka sigurno nije lako. U trenutku kada Vaš 8-godišnjak već frustriran ili razbacuje, objašnjavanje zašto neko njegovo ponašanje nije prihvatljivo najčešće neće imati velikog utjecaja. Naime, kada je Vaš dječak pod snažnim utjecajem emocija teško je očekivati da može održati pažnju da kognitivno obradi (razumije, prihvati) informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Spomenuli ste da postoje trenuci kada on udari nekoga ili baci neke predmete. Tada je bitno da prvo to ponašanje pokušate zaustaviti. Prvi korak pri samoregulaciji ponašanja kod ljutnje je da dijete ne ozlijedi sebe, druge ili uništava imovinu. Važno je pomoći Vašem sinu da usvoji načine kako da ljutnju koja ga preplavi izrazi na socijalno prihvatljiv način. Hoće li to biti udaranje nogama u pod, udaranje u jastuk, vikanje u jastuk ili zid, šaranje ili trganje papira, možete sami odabrati. Za početak bi bilo dobro da odaberete jednu alternativu, kao npr. udaranje nogama u pod te da mu u trenutku kada ga preplavi ljutnja pokažete što može napraviti, npr. „Vidim da si jako ljut, ali ne možeš udarati Marka. Možeš jako lupiti nogom u pod“. Jako je važno da mu pokažete kako to može napraviti dok mu takva reakcija ne prijeđe u naviku jer su u povišenim emocionalnim stanjima kapaciteti za slušanje smanjeni. Davanje objašnjenja i razgovor zašto neko ponašanje nije prihvatljivo bolje je ostaviti za vrijeme kada se dijete umiri, iako je i tada poželjno biti kratak i jasan u objašnjenjima.

Imajte na umu da je ponekad potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje, a ta promjena dolazi prvenstveno uz podršku roditelja. Sretno!