Naša kći (17) je upala u loše društvo i ne znamo kako se postaviti

Poštovana, majka sam posvojene tinejdžerice koja ima 17 godina i za mjesec i pol će biti punoljetna. Posljednjih pola godine upala je u nekakvo čudno društvo, drastično se promijenila, po cijele dane izbiva iz kuće, gotovo svaku drugu večer “spava kod prijateljica” koje ne poznajem. Uz to je postala strašno bezobrazna, osorna, počela je jako psovati i često se vraća u sitne sate pod utjecajem alkohola. Suprug i ja već sumnjamo da ta njezina “eksperimentiranja” više ne staju samo na alkoholu.

Naša kći inače odrasta u normalnom okruženju, u stabilnoj obitelji bez trzavica i problema, a suprug i ja smo joj kroz sve ove godine bili maksimalno posvećeni, tako da njezino sadašnje ponašanje nije posljedica roditeljske nebrige i nemara. Uz to, ona nije razmažena i od samih početaka smo joj postavljali jasne granice. No ovo što se sada događa je posve izvan naše kontrole. Razgovori ne pomažu.

Budući da je problem vrlo složen, postoji li mogućnost da dođemo kod vas na osobni razgovor?

Ukoliko je to moguće, molim Vas odgovor na privatni e-mail.

Hvala Vam unaprijed. Srdačan pozdrav. Zabrinuta mama

Draga čitateljice!

biti roditelj tinejdžera zaista je jedan od najtežih poglavlja roditeljstva. Situacija se dodatno komplicira kod posvojiteljstva, jer je ono samo po sebi kompleksno za prihvatiti, kako djetetu, a tako i roditelju. Nerijetko u radu susrećem roditelje posvojene djece koji zbog te situacije postupaju blago i budu maksimalno posvećeni. Stoga često provode tzv. „permisivni stil roditeljstva“, odnosno, popuštaju i u situacijama u kojima možda ne bi trebali. Permisivni stil roditeljstva funkcionira dobro dok je dijete poslušno i samo po sebi sklono socijalno prihvatljivim ponašanjima, odnosno, nije ga ni potrebno disciplinirati.

Međutim, takva djeca su zaista rijetka i većini je ipak potrebno s vremena na vrijeme postaviti jasne granice dozvoljenog ponašanja. Vi i navodite kako ste zaista i postavljali jasne granice i kako do sada nije bilo nikakvih problema ove prirode i za to Vas svakako pohvaljujem. Potrebno je sada ustanoviti postoji li vanjski ili unutarnji uzrok zbog kojeg je djevojka počela iskazivati toliki niz nepoželjnih ponašanja.

Tako vidljive promjene u ponašanju definitivno dižu sumnju o konzumiranju štetnih supstanci i to je alarm koji ne možete zanemariti. Ukoliko razgovor s djevojkom nije polučio uspjeh, možda ne bi bilo loše probati stupiti u kontakt s ostalim roditeljima istog društva? Također, korisno je uključiti školu u cijelu situaciju, na način da obrate pozornost na ponašanje djevojke i da zajedno pokušate doći do rješenja. U svakom slučaju, nemojte biti sami u cijeloj situaciji, jer je to problem koji se treba rješavati iz više uglova.