Naša djevojčica (8,5) ima manjak samopouzdanja, ne može spavati i tjeskobna je

Poštovani! Imam djevojčicu od 8,5 godina i mislim da ju dosta toga muči. Ona je dijete koje je rođeno odgovorno i savjesno. Hipersenzibilna je i empatična, čak i previše. Ide na zbor šestu godinu i svira klavir kod iste profesorice. Ona ima samo riječi hvale za nju (niti jedna aktivnost joj nije nametnuta, sve je sama željela). Drugi je razred i učiteljica ju jako hvali. Najbolji je učenik u razredu, do sada, u 1. niti 2. razredu nije dobila ocjenu manju od 5, ali niti muž niti ja ne zahtijevamo to od nje, jednostavno s lakoćom usvaja sve.
E, sada se pitate u čemu je problem?
Na nogama i rukama ima dlakice, i rekla je da ju je par djece znalo pitati zašto je dlakava. Ona i ja puno pričamo i svaki svoj problem koji mi kaže ja ne negiram niti poričem. Za sebe kaže da je, osim dlakavosti, ružna i debela. Dakle, ima problem sa samopoštovanjem i samopouzdanjem. Naravno da je lijepa djevojčica koja nema problema s debljinom. Misli da nije dovoljno dobra. Djeca ju vole, ali nema iz razreda niti jedno dijete s kojim bi baš bila povezana jedan na jedan. Igra se sa svom djecom, i ona i dvije curice su manje više stalno zajedno.
Jako je sa mnom povezana. Ima sobu s bratom, odmah do njihove je muževa i moja. Imamo problema sa spavanjem, koji traje već neko vrijeme. Zaspi svaku večer u svome krevetu. Ali ponekad se diže i dolazi k nama. Onda je počela s bratom u krevetu spavati. U zadnje vrijeme je strašno, ne može zaspati i po dva, tri sata. Ponekad zaspi, pa se probudi i kaže da ne može zaspati. Onda šeta od sobe do sobe. Tu bismo mi trebali biti ustrajni i svaki put ju nježno vratiti, ali, nekada popustim, pa ju pustim nama u krevet. I najradije bih ju k sebi premjestila, ali znam da to nije dobro za nju. A i nije sigurno za mene, zato što sam trudna.
Trudnoća nije razlog tome, bar mislim, jer je jako željela bebu i presretna je, jako se veseli. Što god učinim, dvoumim se, važem, imam grižnju savjesti, razmišljam kako će to utjecati na njezino samopouzdanje. U zadnje vrijeme sam još dvije stvari primijetila kod nje – stalno si “lomi” prste na rukama, i grize usne iznutra (ne znam kako to opisati, nadam se da razumijete što želim reći).
Ispričavam se na dugom pismu, zahvaljujem se unaprijed na čitanju i molim za pomoć.
Zabrinuta mama.

Draga mama,

razumijem da se brinete za djevojčicu jer empatičnim, savjesnim, hipersenzibilnim osobama, kakvom ju opisujete, nekada je teže nositi se sa svim onim čime nas preplavljuje život. Kažete još i da je dogovorna i savjesna što se i ogleda u načinu na koji pristupa obvezama (školi i glazbi).

Ono što vas brine je maljavost te kako to utječe na njezino samopouzdanje. Dok odrastamo bilo kakva neobičnost na tijelu je nešto što teže podnosimo nego odrasli. Odrasle se osobe s tako nečim mogu lakše nositi jer imaju veće životno iskustvo i drukčiji doživljaj svijeta i sebe. Također, u odrasloj dobi već imamo izgrađene odnose, identitet itd. Kada su u pitanju djeca, puno im je teže nositi se s određenim odstupanjima, posebice ako je riječ o fizičkom izgledu i to često može dovesti do usamljenosti i teže socijalizacije. Također, to može utjecati i na sliku o sebi.
Dobro je što joj dajete podršku i što ste izgradili odnos povjerenja.

Što se tiče spavanja i otežanog uspavljivanja, nije uobičajeno da se kod djece tog uzrasta taj problem javlja u tolikoj mjeri. Kada uzmete u obzir kontekst, svoje dijete, trudnoću, što biste rekli da „izaziva“ teško zaspivanje? Možda neki strahovi? Neki problemi koje joj je možda teže verbalizirati?

Lomljenje prstiju, grizenje usana iznutra i već spomenuto otežano zaspivanje, mogu biti znakovi pojačane anksioznosti pa bi bilo dobro vidjeti što je to što ju uznemirava i poraditi na psihološkoj otpornosti.

Kada je u pitanju samopouzdanje djeteta i slika o sebi, više je faktora koji na to utječu. Od obitelji, roditelja, okoline, vršnjaka ali i osobnosti samog djeteta. Nekada, iako ima vrlo blizak i dobar odnos s roditeljima, djetetu može biti teško svoje brige podijeliti s njima, u tom slučaju je dobro obratiti se stručnjaku koji bi radio s djetetom na primjer kroz neki oblik terapije igrom. Ako bi se situacija sa spavanjem ili neki od znakova anksioznosti pogoršali ili se javili neki drugi simptomi, bilo bi dobro obratiti se stručnjaku koji bi razgovarao i s djetetom pa na osnovu toga mogao dati odgovarajuće smjernice.

Sigurno je teško gledati dijete kako se muči, ne može spavati i uz to ne znati točno kako mu pomoći. Također, trudnoća sa sobom nosi određene obveze ali i uzburkane emocije s kojima se dodatno trebamo nositi. Vidim da vodite brigu i puno činite za svoje dijete i da vas unatoč tomu muči osjećaj krivnje. Kako biste olakšali i sebi i djetetu bilo bi dobro vidjeti je li vaše dijete potencijalno darovito. Jer neke osobine koje ste naveli se češće javljaju upravo kod darovite djece.

U svakom slučaju kroz psihološku procjenu darovitosti i općenito njezinog trenutnog socio-emocionalnog stanja mogli biste dobiti konkretan savjet stručnjaka te jasne smjernice kako joj olakšati anksioznost.

Marina Balažev

specijalizantica Transakcijske analize i praktičarka Terapije igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori