Naša djevojčica (5,5) se srami, plače i histerizira kad je u društvu mlađih muškaraca

Poštovani, imamo curicu od 5 i pol godina koja ne ide u vrtić. Godinu dana smo išli psihologu zbog velikih ispada tantruma i tuge. I dalje se zna naljutiti u parku kad je izazvana ili joj se netko ruga, a doma ako napravi nešto simpatično ili smiješno, mi joj se nasmijemo, a ona je odmah ljuta, čak se zna i rasplakati, jer misli da joj se rugamo.

Ali dosta se nakon terapija smirila i doma je postala manje zahtjevna, ali je došla u fazu kad ima puno samopouzdanja i doma je glavna kad se treba uljepšavati i gledat u ogledalo.
Savjet trebamo vezano za temu srama.

Inače se srami stranih osoba, ali pogotovo muških i to mlađih. Kad u goste dođe njezin krsni kum (ima 30 godina) ne želi ga ni pogledati, niti komunicirati s njim. Kad dođe budući muž naše rodice (33 godine) koji je inače jako simpatičan i dobar i jako ju voli, ona poludi i počne plakati od srama, skoči na mene i mora odmah u drugu prostoriju. Nije ga nikad pošteno ni vidjela, ćelav je i ona uporno tvrdi da ga ne želi vidjeti zbog toga, a i njezin deda kojeg obožava je ćelav ali ona tvrdi da to nije isto, jer deda ima malo kose. Više ne znamo što da radimo koliko nas je već sram pred čovjekom, jer je već i on tužan zbog toga. Ne znamo više kako se nositi s tim. Probali smo ju i ignorirati, pa će kao i inače s drugim ljudima opustit se i sama prići, ali ona neće provest jednu minutu u prostoriji s njim. Kad kažemo da neće ići na svadbu njihovu, onda kaže da će tamo biti puno ljudi pa ju on neće ni primijetiti.

ODGOVOR:

Draga mama,

kako mogu pročitati, brinete se i zbunjujuće vam je ponašanje djevojčice pred nepoznatim osobama, a posebno pred mlađim muškarcima. Drago mi je pročitati kako ste potražili pomoć vezano za tantrume i tugu koje je proživljavala vaša djevojčica. U situacijama kada ne znamo što bismo dalje, pozitivan i mudar korak je potražiti pomoć stručnjaka.

Naveli ste kako trebate savjet vezano uz temu srama. Pitam se, radi li se zaista o emociji srama ili je u pozadini neka druga emocija. Što mislite, dok je curica u društvu mlađih muškaraca, osjeća li možda vaša curica emociju straha? Boji li se nepoznatih muškaraca? Ponekad nam se emocionalne reakcije naše djece mogu učiniti vrlo sličnima, no važno je da ih uspijemo razlikovati kako bismo mogli djecu pravilno socioemocionalno razvijati.

S obzirom da je vrlo vjerojatno da će u sljedećim susretima s osobama koje ste naveli djevojčica imati slične reakcije, možete isplanirati kako točno joj se tada obratiti da bi se smanjio intenzitet njezine neugodne emocije. U situacijama proživljavanja snažnih emocija (primjerice srama/straha) potrebno joj je pružiti razumijevanje, potporu i sigurnost. Jedan od načina kako to možete dodatno postići je da joj pokažete iskrenu empatiju za njezino trenutno stanje i emociju kroju proživljava kroz korištenje empatičkog reflektiranja.

Empatički reflektirati možete na način da joj se približite i nježnim glasom izjavite: “Vidim da se sada jako sramiš/bojiš”, “Ova situacija ti izaziva sram/strah”. Možete joj pomoći i na način da joj cijelu situaciju normalizirate (prikažete kao uobičajenom/normalnom, kako bi se curica lakše umirila): “U redu je ako se sramiš/bojiš nepoznatih muškaraca. Ponekad nam treba više vremena da se s nekim opustimo.” ili “ Sasvim je u redu da prvo budeš uz mene i malo promatraš, a onda kad ti odlučiš možeš se družiti i s kumom/mužem od rodice.” Uvijek je možete umiriti pomoću dodira, zagrljaja ili držanja u krilu. U nešto stresnijim situacijama, kao što je to ova situacija za vašu djevojčicu, djeci je potrebna naša pomoć, podrška, razumijevanje i strpljenje kako bi se mogli opustiti i biti ono što oni zapravo jesu.

Pitam se, ima li djevojčica u svojoj okolini muške osobe/prijatelje? Moguće je da joj doista samo treba vremena kako bi se naviknula na muške osobe. Djevojčici je potrebno pomoći s njenim emocijama, no također je važno da njezine reakcije ne dovode u pitanje vaše odnose s kumom ili mužem od rodice.

Ako se situacija s izražavanjem emocija (sramom/strahom) u sljedećih mjesec-dva ne promijeni, preporučujem razgovor sa psihologom. Ako želite, konzultacije sa stručnom osobom možete dogovoriti i kod nas u Centru Proventus.

Želim vam puno strpljenja i sreće u daljnjim poduzetim koracima.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori