Naša djevojčica (4) razvila je veliki strah od odvajanja od nas roditelja

Poštovani, molim vas za pomoć i savjet. Naša djevojčica koja je ljetos navršila 4 godine ne želi u vrtić, ne želi na nikakve izvannastavne aktivnosti, rođendane, nigdje gdje ju moramo ostaviti samu. Naime, prošle godine, s navršene 3 godine krenula je u vrtić, period prilagodbe trajao je oko 2 mjeseca, zavoljela je vrtić, tete, prijatelje i s veseljem je išla u vrtić, međutim problem je bio s izvannastavnim aktivnostima, konkretno s gimnastikom. Od malena hoda na gimnastiku i voli vježbati, međutim prošle godine smo ju po prvi puta trebali ostaviti samu na vježbama što je kod nje izazvalo buru emocija i odustali smo s obzirom da je imala prilagodbu na vrtić, selili smo se i dobila je maloga bracu, pa nismo htjeli forsirati.

Preko ljeta je ostala doma, nije išla u vrtić oko 2 mjeseca jer je njezin bio zatvoren, i sada na jesen krenula je ponovno u istu skupinu, iste tete, sve isto i opet je veliki problem s ostankom. To je urlanje, plač. Uglavnom bura emocija, ali mi ne odustajemo, ostavljamo ju tetama, a tete kažu da se ona jako brzo smiri kada mi odemo i da je u redu, surađuje, jede, spava. U razgovoru s njom nam je rekla da bi ona išla i na gimnastiku, te smo ju upisali, međutim, odbija ostati sama, netko od roditelja mora ostati s njom, jer u suprotnome je to opet urlanje, ne želi vježbati, plače. Tako je isto i s rođendanima. Očito ima problem s odvajanjem od nas. Što nam je za činiti?

Inače jako puno vremena provodimo zajedno, igramo se, idemo na izlete, razgovaramo puno, čitamo priče. Zaista se trudimo kao roditelji dati maksimalno od sebe. Ne znam gdje smo i da li smo pogriješili negdje u odgoju i kako riješiti ovaj problem s odvajanjem? Također nas je od nedavno počela tući, i supruga i mene, u trenucima kada je ljuta na nas, kada ne dobije što želi. Ja joj govorim da to mene boli, da to nije lijepo ponašanje. Međutim to ne pali. Razgovaram s njom o tome i sve se mi lijepo dogovorimo, ali kad opet dođe do situacije da nije po njenom, krene tući. Hvala unaprijed.

Odgovor:

Draga mama,

drago mi je što puno vremena provodite s djevojčicom na način da se igrate skupa, idete na izlete, razgovarate, pričate priče. To su sve aktivnosti pomoću kojih se još dublje možete povezati i izgrađivati vaš odnos i vjerujem da je vašoj djevojčici u tim aktivnostima jako lijepo.

Kako mogu pročitati, u posljednje se vrijeme dogodilo mnogo promjena u obitelji kao što je selidba, prilagodba na vrtić, dolazak malog brace. Nove i nepoznate situacije mogu potaknuti kod djeteta nesigurnost, neugodno ih uzbuditi te izazvati frustraciju. U takvim situacijama djevojčica može pojačano tražiti vas kao svoj izvor sigurnosti, stabilnosti i predvidljivosti. Kod straha je važno ne umanjivati ga ili odbacivati jer je njoj u tim situacijama doista teško. Pružite joj potporu, podršku i umirite je kada joj to zatreba.

Strah od odvajanja od roditelja uobičajen je strah koji se javlja kod većine djece. Kako biste olakšali djevojčici i polako smanjivali strah, važno je da prođe kroz iskustva gdje uspješno može izdržati situacije bez vas i da ima iskustva gdje joj se vi uvijek vratite. Tako bi se poticala da se može osjećati sigurno iako vi niste fizički pored nje. To može iskusiti u brojnim situacijama, kao što je primjerice odlazak u dućan prilikom čega ćete joj reći da će ostati s ostalim ukućanima određeno vrijeme, ali važno joj je naglasiti da ćete se vratiti. Bitno je da dobije što više moguće iskustava gdje se vi vraćate k njoj nakon što je ostavite određeni period negdje. Prilikom odvajanja u vrtiću i dalje ustrajte u tome da ju sa sigurnošću ostavljate preko dana jer time je potičete da se uz pomoć odgojiteljica nauči nositi da vas neće uvijek biti u njezinoj blizini i da se uz odgajateljice može osjećati sigurno i smireno. Jako je lijepo čuti od odgojiteljica kako se zapravo uspije umiriti u vrtiću, zaigrati i surađivati s ostalima. Moguće je da se prilikom vašeg povratka ponovno rastuži i krene plakati no to je sasvim uobičajeno jer je to znak da još prorađuje iskustva bez vas i da joj još treba vremena.

Prema opisima, čini se da se trenutno u različitim situacijama vaša djevojčica osjeća nesigurno i neugodno pobuđeno kada vas nema u blizini. Moguće je da joj se teže opustiti ako ima više paralelnih situacija u kojima mora prihvatiti da vas nema pored nje. Koliko vam je trenutno važno da djevojčica bude sama na gimnastici? Prijedlog je da se prvo opusti u jednoj situaciji, primjerice u vrtiću, a onda nastaviti s prilagodbom na gimnastici i u ostalim situacijama.
Ako se strah od odvajanja neće postepeno smanjivati prilikom sljedećeg perioda (2-3 mjeseca), preporuka je da se javite psihologu kako biste dobili konkretnije smjernice. Na konzultacije za roditelje možete se javiti i kod nas u Centru Proventus.

Želim vam puno sreće.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori