Možda pušem i na hladno jer ona mi je treće dijete, ali i starija kćer je jako kasno počela pričati, sa skoro 2,5 godine! Trudnoća je bila školska kao i porod. Nikakvih problema. Da li je u redu da ona u dobi od 1,5 godine apsolutno ništa ne priča? S godinu dana je počela govoriti mam-mam, to je značilo da želi ili ide jesti. S 13 mjeseci je počela govoriti slogove, to je trajalo par dana i onda je prestala. Nedavno je počela govoriti to-to, tu-tu... Opet je trajalo dan, dva i onda prestane.Motorički je super, jako spretna, brza, prije se naučila penjati nego hodati. Razvoj teče uredno. Inače ona sve razumije. Vrlo je bistro dijete, brzo uči, oponaša sve što mi radimo i nije problem nešto ju naučiti. Na primjer, bili smo vani, idemo prati rukice ili spremi tenisice, to razumije i napravi. Sama nosi svoj tanjur u sudoper. Voli bojati, polako se uči trčati, naučila je puknuti loptu nogom. Pratim njen razvoj. Jako je vesela, nije povučena, ne boji se drugih ljudi, druge djece, voli gužvu. Ponekad nas iznenadi time koliko zna. I onaj dio koji je meni zanimljiv: Kažem joj "Zovi tatu", ona kima glavom "ne". Jednom prilikom sam joj rekla "Reci mama". Gleda me, počne kao govoriti, nasmije se i kimne glavom "Ne". A sve to radi uz smiješak. Iskreno, kao da se šali sa mnom. Znam puno djece koja imaju preko 2 godine i ne pričaju pa se pitam da li možda pretjerujem jer djeca njene dobi kažu barem "mama" i "tata". A ona ništa. Hvala vam unaprijed. Mama3
Poštovana,
razumijem Vašu zbunjenost. S jedne strane Vaša djevojčica prati razvoj svojih vršnjaka (motorički je spretna, ima uredno razumijevanje, vesela je, traži interakciju s drugim osobama te ima potrebu za komunikacijom), a s druge strane jako malo priča (trenutačno izgovara samo „ne“). S obzirom da djevojčica ima urednu anamnezu, a u obiteljskoj anamnezi je starija sestra kasnila s govorom, postoji mogućnost da se radi o „kasnom progovaraču“. To su djeca koja progovore nešto kasnije od svojih vršnjaka, no kada progovore dostignu ih u relativno kratkom vremenu. Ukoliko niste do sada, svakako preporučam da obratite pozornost i na svoje ponašanje u komunikaciji s djetetom: • da li joj olakšavate komunikaciju na način da predviđate njezine potrebe? • da li odmah reagirate na njezine geste (pokazivanje, povlačenje za rukav i dovođenje do željenog predmeta) ne čekajući pokušaj vokalizacije? • da li ste nestrpljivi u komunikaciji s njom (npr. postavljate puno pitanja)?
Ukoliko je neko od navedenih ponašanja prisutno kod Vas, pokušajte smanjiti navedeno ponašanje na način da: • na šaljiv i pažljiv način provocirate dijete da vam kaže što želi (npr. dijete pokazuje prstom da želi bananu koja se nalazi u zdjeli na frižideru. Uzmite neko drugo voće iz zdjele, stavite ga na glavu i šaljivo balansirajte po kuhinji govoreći u slogovima BA-NA-NA. Nakon šaljivog plesa spustite se na djetetovu razinu, uzmite voćku u ruku i upitnom intonacijom izgovorite BA-NA-NA? Proceduru ponavljajte sve dok dijete surađuje ili do trena kada primijetite da će doći do frustracije.) • kada vas dijete počne vuči za rukav pravite se da vas to škaklja i da ne razumijete što želi. Kada djetetova pažnja bude na vama, okrenite se u smjeru željenog predmeta, usmjerite kažiprst u tom smjeru i recite TO? (nekoliko puta ponovite riječ TO ) • nastojte ne postavljati pitanja djetetu, pratite njegove interese u igri i komentirajte što radi (jednom do dvije riječi)
Ukoliko Vaša djevojčica ne proširi svoj vokabular nakon drugog rođendana, preporučujem da učinite detaljnu logopedsku dijagnostiku sa svrhom utvrđivanja potencijalnog uzroka kašnjenja u govornoj produkciji te zatražite dodatne savjete o poticanju govorne produkcije u kućnom okruženju.