Poštovana, imam kćerkicu od 9 i pol mjeseci. Dobro napreduje, ima 9.6 kg, vesela je i već puže i ustaje se zadnjih mjesec dana. Imamo veliki problem kada je uspavljujemo. Inače spava preko noći od 21 do nekih 6 i 30 nakon toga od 9 do 10 pa 13 do 14 i onda 17.30 do cca 18.15. Taj smo raspored tako stavili jer sam vidjela da je u to vrijeme pospana, trlja oči i nemirna je. Zadnjih 4 mjeseca veliki nam je problem postalo uspavljivanje pogotovo ovo zadnje u 21 sat. Pospana je, pada joj glava ali ona urla, plače, jeca. Moramo je nositi i ljuljuškati jer u protivnom nikako neće zaspati.

Probali smo za početak da uspavljivati je tako da sjedimo pored krevetića, ali to je agonija. Grcanje, pokušava nam se skinuti s ruke, plač. Isto reagira i na mene i na supruga. Spava po noći lijepo. Jedno vrijeme se budila kad su joj rasli zubi, ali to je bilo kratko i obično 1 do 2 puta noću i zaspala bi za 5 min. Također sam čitala i pokušala je uspavati tako da kad vidimo da joj se spava, da je stavimo u krevetić i nježno umirujemo ali ni to nije išlo. Sama se diže, plače. Zna se desiti da je uspavljujemo po 30 minuta i više.

Prije nam nije toliko bio problem ali sada je, jer ima skoro 10 kg i teško ju je nositi tako dugo. Nikako se sama ne može smiriti. Čim vidi da je pokušavamo uspavati, odmah negoduje. Osima toga, s obzirom na to da obje bake rade, moram je upisati u jaslice. Željela bih da se nekako barem sama nauči uspavati.
Molim vas za savjet. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,

vidim da vaša djevojčica dobro napreduje i da zapravo spava značajnu količinu vremena u kontinuitetu, bez prekida. Kao što navodite, problem predstavlja uspavljivanje. Uglavnom bebama te dobi još uvijek treba pomoć u uspavljivanju pa situacija u kojoj se nalazite nije neuobičajena. Također, normalno je da se dijete buni kada se uspostavljene navike, koje mu ulijevaju sigurnost i stabilnost, pokušavaju promijeniti.

Okvirno, s uspostavljanjem rutine samostalnog uspavljivanja potrebno je držati se načelnih smjernica, prilagoditi ih vašem djetetu i oboružati se strpljenjem. Za početak, ako je vaše dijete naviknuto da ga se nosi i ljulja kako bi se uspavalo, a sada je preteško nositi ga dulje vrijeme, možete pokušati uvesti neki drugi umirujući ritual poput igrački iznad glave koje se ljuljaju. Također, važno je djetetu ostaviti prostora da se pokuša samo uspavati. Za to je preduvjet da ga stavite na spavanje odmah kada primijetite pospanost. Nakon toga, možete se odmaknuti i promatrati što se događa. Neka djeca će se početno pobuniti ali ako se osjećaju dovoljno sigurno mogu se i vrlo brzo sama umiriti. Ipak, ako se javi dulji i intenzivan plač iz toga beba ne može ništa naučiti i potrebna joj je utjeha roditelja stoga je važno ne ignorirati takav plač.

Navodite i da su poteškoće u uspavljivanju prisutne posljednja 4 mjeseca, a da je prethodno uspostavljen raspored spavanja kojeg se držite. Postoji li možda tu neka potreba za promjenom, ako su problemi prisutni dulje vrijeme? Vi najbolje poznajete ritam svog djeteta pa možete razmotriti postoji li potreba da se promijeni nešto u dnevnoj rutini spavanja. Na primjer, mogu se uvesti dva dulja spavanja umjesto tri kraća.

Uspostavljanje rutine samostalnijeg uspavljivanja je metoda pokušaja i pogreške. Svaka beba je različita i potrebno je pronaći model koji će najbolje funkcionirati. Također, potrebno je vrijeme da dijete usvoji naviku samostalnog uspavljivanja pa tome treba prilagoditi i očekivanja.

Sretno i vjerujem da ćete uspjeti pronaći način uspavljivanja koji će svima najviše odgovarati.

Marina Milković

mag. psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori