Naš sin od rođenja je nervozan, ljut i bijesan. Sada imamo problema u vrtiću

Moj sin ima 5 godina i nema promjene u njegovom ponašanju, od kada se rodio je nervozan i ljut. Jedina promjena je ta da se prvih godinu dana budio svaka 3 sata. Nakon te godine ide uredno spavati oko pola 9. U vrtiću mi se tete stalno žale da se svađa, uzima drugima igračke i još se zna i potući s drugima. Jako je tvrdoglav, ako mu nešto ne ide kako je on zamislio odmah ga napadne bijes, histerija, čak zna i neke čudne zvukove proizvoditi. Kad nam netko dođe u kuću, odmah podivlja. Stalno mu govorim kako se treba ponašati i kako treba pomagati drugima i kako nije važno tko je glavni i tko je pobjednik, ali ništa. Iako mi on kaže da zna da se ponaša loše i da će se promijeniti, ali da ne zna kako jer mu je ušlo nešto u glavu i sutra opet po svom. Molim Vas pomognite mi nekim savjetom. Unaprijed hvala.

Draga mama,

čini se da imate jednog dragog i upornog sinčića. Upornost (ili u svakodnevnom razgovoru – tvrdoglavost) je karakteristika temperamenta koja je odlična kada želimo postići određeni cilj (završiti započeto, ostvariti želje…). Osobe koje su po prirodi ”upornije” neće lako odustati i teško ih se može omesti u zacrtanom cilju.

Takva energija Vašem sinu u životu može dobro poslužiti. Naravno, postoji i druga strana medalje koju ste, čini mi se, i Vi opazili. Upornost nam može otežavati odnose s okolinom jer se ponekad naši planovi i želje ne poklapaju sa željama i planovima osoba koje nas okružuju. U tim situacijama nerijetko dolazi do konflikata pa je osobama koje imaju izraženu upornost potrebna pomoć u usmjeravanju te energije te učenju tolerancije. Kako bi još bolje razumjeli što se unutar Vašeg sina događa te kako mu s obzirom na njegovu upornost pristupiti savjetujem da pročitate članak: Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta.

Vjerujem da Vam se teško nositi s njegovim burnim reakcijama. Kao i sva druga djeca, Vaš sin u trenutcima frustracije ili ljutnje ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada mu svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ga se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju i ljutnju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogao naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljut kratko i jasno postavite granicu i da ga preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njemu omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je upravo što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako biste dobili više informacija o adekvatnom postavljanju granica predlažem da pročitate sljedeći članak: Neželjeno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju.

Pohvalno je što mu strpljivo objašnjavate što želite od njega. Važno je da to radite kada je on smiren i kada nije pod jakim emocijama. Kada bi mu to isto pokušali objasniti u trenutku kada je ljut i viče, ne bi puno toga postigli osim što bi još više frustrirali dijete, a i sebe. Kao što ste sami primijetili, on većinu toga što kažete razumije, zna da ne smije vikati, udarati, odbijati suradnju i sl. No, kada dođe do trenutka kada to znanje treba upotrijebiti teško se kontrolira. Takav način ponašanja nije nimalo iznenađujući jer djeca tek uče kontrolirati svoje emocije i u tome im treba pomoć odraslih.

S obzirom na to da navodite da je njegovo ljuto i nervozno ponašanje dugo prisutno, te da Vas neka njegova ponašanja brinu, preporučila bih Vam da se napravi psihološka procjena djeteta. Psihološkom procjenom možete dobiti bolje razumijevanje njegovih ponašanja (npr. zašto proizvodi čudne zvukove, zašto je često ljut…).
Nadam se da Vam je ovaj odgovor malo olakšao razumijevanje njegova ponašanja te dao ideje kako bi se u tim izazovnim situacijama mogli postaviti.

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori