Naš sin ima 18,5 godina Točnije, on je bio dosta "teško" dijete za odgajanje od samog početka. Uvijek je vršio svoju volju, sve moguće kazne, lijepe riječi, pričanja, razgovori, nježnosti, ništa nije rađalo plodom. Znam da smo u mnogo toga krivi suprug i ja, jer živimo s njegovim roditeljima, točnije na katu iznad njih (posebno, ali zajedno), te svaki put kad je on kao mali imao neki ispad zbog neke stvari koje nije dobio ili iz čista mira je protestirao pri tom urlao, svekrva je došla vikati da ne znamo odgajati dijete.
Tako smo prešli na liniju manjeg otpora radi "mira u kući". To nam se obilo u glavu. S 15 godina počeo je raditi gluposti. Uzeo nam je skoro sve zlato i naravno prodao ga za neku siću jer je vrijedilo mnogo više, a novac potrošio na pizze i hamburgere. Zatim nam je ukrao 200 eura i još oko 3000 kn i potrošio na iste stvari. Nakon razgovora, razgovora i razgovora stanje se malo primirilo. Sada smo otkrili da je ponovo uzeo zlato i prodao ga. Ne želi više ići u školu. On je sad četvrti razred opće gimnazije i poslije treba ići na fakultet ili neku višu jer s gimnazijom nema zanimanje. On želi odustati od školovanja i početi raditi. Mi smo (suprug i ja) na rubu snaga. Iscrpljuje nas i više ne znamo kako s njim. Molim savjet i prijedlog što uraditi i kome se obratiti?
Iskreno hvala!
Draga mama, prije svega zaista mi je žao što ste Vi i suprug na rubu snaga i iscrpljeni zbog ponašanja Vašeg sina. Odgoj djeteta je vrlo zahtjevan posao, a izazovi u odgoju uglavnom izviru sa svih strana.
Kao što i sami kažete, linija manjeg otpora radi mira u kući Vam se obila u glavu. Iz svega što ste u pismu naveli stekla sam dojam da Vaš sin kroz Vaše postupke nije naučio da svako ponašanje nosi određene posljedice. Upravo zbog toga njegovo neadekvatno ponašanje nastavilo se i u odraslijoj dobi te je Vas kao roditelje dovelo do krajnjih granica. Budući da je ponašanje Vašeg sina obrazac koji traje godinama, ne postoji brzi i efikasni način kako takvo ponašanje srezati odnosno u potpunosti promijeniti. Jedino što sada možete jest početi primjenjivati metodu s posljedicama tj. naučiti ga da svako ponašanje nosi određene posljedice i da nije moguće prolaziti kroz život bez odgovornosti.
Ono na što bi Vam voljela skrenuti pažnju je da sam razgovor bez snošenja posljedica sigurno neće uroditi plodom. Vi možete razgovarati sa sinom i objasniti mu zašto smatrate da je za njega bolje da nastavi školovanje, ali mu isto tako možete reći i koje to posljedice nosi za njega. Primjerice, odluka o završetku škole je na njemu, no ukoliko se odluči da neće završiti školu tada su posljedice takve da se mora sam financirati te sudjelovati u svim kućnim troškovima. Možda je iz Vaše perspektive bolje da sin završi fakultet, no pitanje je želi li on to uopće. Ukoliko ne želi i sama pomisao na to ga čini nezadovoljnim, tada ni rezultati na fakulteti neće biti dobri. Možete mu prepustiti tu odluku, argumentirati zašto smatrate da bi bilo bolje da se educira te mu izložiti koje su posljedice ukoliko se ne odluči za nastavak školovanja. Znam da nije lako prepustiti djetetu tu odluku, no to je jedini način kako će Vaš sin nešto naučiti. Pri tome je važno da ste i Vi sami uvjereni u ono što govorite, te da ste dosljedni (ukoliko sin ne nastavi školovanje, a Vi ga i dalje nastavite financirati, tada ponovno ne snosi posljedice svog ponašanja niti se uči odgovornosti).
Ukoliko Vam je potrebna podrška i razgovor sa stručnjakom kako svemu pristupiti, slobodno se javite u naš Centar za termin.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener