Neverbalno je jako komunikativan, ali govorno na razini jednogodišnjeg djeteta, kako kaže nalaz psihologice kod koje smo zbog tog razloga bili prije dva mjeseca (prvi odlazak psihologu).
On je izrazito dobre volje, stalno nasmijan, drag i nježan. S njim nemam problema sporazumijevati se na njegov način, ali nikakve metode "normalnog" i "običnog" govora ne pale. Iako, on sve razumije. Sve što mu se kaže razumije pa ako mu se to sviđa ok, a ako ne želi nešto napraviti ili dogovoriti se, onda neće. Osim toga, znam da je tvrdoglav. Jako.
Psihologica je u nalazu napisala da će trebati pomoć logopeda te defektologa ako naša ponavljanja i metode učenja ne upale. Da se razumijemo, jako smo pričljiva obitelj, i oduvijek sve što se koristilo, pokazivalo i sl. je imenovano i ponavljano. Uvijek. Stalno. Kao i kod prvo dvoje djece koji su s godinu i pol imenovali članove obitelji i stvari koje koriste, i predmete iz slikovnica i slično. Osim toga, sin o kojem pišem je počeo tek ove jeseni ići u vrtić, gdje se odlično snašao unatoč tom govornom problemu. Kako kažu tete, redovito je dobre volje, suosjećajan, nježan i opet neverbalno komunikativan (ima svoj jezik - jednostavne slogove za sve), ali da odnedavno, od prije mjesec dana, najmanju curicu u vrtiću hvata za vrat kako bi je polegao na pod te legao na nju pa joj neda mrdati.
Ne znam kako to objasniti. Nikada to nije napravio, ni probao napraviti nekome doma, ni prijateljima, ili kućnim ljubimcima (ako to ima kakve veze). Kod nas se ne gleda televizija, za slučaj da pomislite da je mogao na TV-u vidjeti. Jedino sto imamo su crtani filmovi, koji su eto do nedavno bili na engleskom, a sad su isključivo na hrvatskom jeziku zbog njega, po savjetu psihologice. Ostalo su eventualno kratki filmići dječji s učenjem boja i oblika i slično, dakle, primjereno dobi.
Inače, da ponovim, jer mi je lakše kad ponovim lijepe stvari, on je izrazito druželjubiv i drag dječak. Osim govora i toga sto se od nedavno događa u vrtiću, još uvijek nije svladao vršenje nužde u WC ili tutu, iako smo ga početkom ljeta skinuli iz pelene i ne stavljamo ju za ništa osim za noćno spavanje. Kad ga se pita da li mu se piški ili kaka, odgovor je uvijek "no" ali kad ga se posjedne na WC, redovito se popiški. Ako ga se ne pita, popiški se i pokaka u gaćice i to mu ne smeta, ne ukazuje na to, i normalno se tako igra i sjeda, popišan i pokakan. Iako, razumije što ga se pita. Nadam se savjetu što, kako i zašto i unaprijed beskrajno zahvaljujem. Nesretna i zabrinuta, mama E
Poštovana,
iako je Vaš upit opsežan i iscrpan ipak nam daje premalo uvida u dječakova ponašanja, način komuniciranja i igru.
Iz iskustva znamo da opisi roditelja često puta mogu biti nedovoljno točni, ne zbog prikazivanja „uljepšane slike“, već zbog činjenice da drugačije vide i tumače dječje ponašanje. Tako se često može dogoditi da roditelj opisuje da se dijete igra, a zapravo kod djeteta izostaje funkcionalna, kreativna i socijalna igra. Ili roditelj opisuje neka ponašanja djeteta dajući im jedan značaj, a zapravo se radi o nečem sasvim drugom. Ne kažem da je to kod Vas slučaj već naglašavam koliko je god Vaš opis dugačak i iscrpan svejedno je nedovoljan za ozbiljniju interpretaciju.
S obzirom na kronološku dob Vašeg djeteta, govorno-jezični razvoj evidentno kasni, potrebno je pronaći uzrok tom kašnjenju. Dobro je i pozitivno što opisujete da Vaše dijete razumije verbalne upute i naloge, ali potrebno je utvrditi zašto govor izostaje. I sama ste majka još dvoje djece urednog razvoja pa znate da iako niste provodili posebne vježbe s njima, djeca su uspješno pratila skale razvoja na raznim područjima (motorički razvoj, govorno-jezični, kognitivni...). Zato je potrebno utvrditi zašto dolazi do odstupanja u razvoju i pravilnom intervencijom ga razvijati. Nemogućnost komuniciranja s okolinom (ovdje mislim na vrtićku skupinu), može dovesti do „ispada“ u ponašanju što bi mogao biti uzrok neobičnog ponašanja sa djevojčicom.
Neuspostavljena kontrola sfinktera mogla bi biti povezana sa senzornom integracijom, ali i to je samo nagađanje.
Učinili ste dobar prvi korak odvevši dijete psihologu. Predlažem da ga odvedete i na procjenu kod logopeda kako bi dobili širu sliku, razumjeli što se događa i saznali kako možete pomoći svom djetetu.