Naš sin govori, ali ne uspostavlja komunikaciju s nama u smislu razgovora

Lijep pozdrav, imam sina od 3,2 godine. Zna boje, poneka slova, brojeve. Sve to na engleskom i na hrvatskom, što je naučio kroz igru ili sa crtića. Slaže rečenice po 3, 4 nekad i 5 riječi. Zna odglumiti cijeli crtić od riječi do riječi.
Ali primjećujem kod njega da nema neke komunikacije. Na primjer, kad ga pitamo “Gdje si bio?”, on neće odgovoriti “U parku, vani ili slično”, već samo šuti. Progovorio je nakon 2. rođendana. Zanima me da li bi trebali tražiti stručnu pomoć ili čekati da on krene sam razgovarati s nama. Ne vidim neki veći, ozbiljniji problem, jer on govori. Nije to još uvijek skroz ispravno i kako bi trebalo, još uvijek je brzoplet i u svom “jeziku”. Nekad ne razumijemo odmah riječ koju kaže, ali uglavnom većinu razumijemo. Brine me samo taj nedostatak komunikacije u vidu pitanje-odgovor.
Hvala unaprijed.

Poštovana,

na temelju podataka iz upita pretpostavljam da se jezični i govorni razvoj Vašeg djeteta razvija u skladu s dobi. Kod trogodišnjaka očekujemo gramatički korektnu rečenicu od minimalno tri riječi. Izgovor u ovoj dobi ne treba biti potpuno „čist“,no mora bora biti razumljiv okolini.

Razvoj komunikacije počinje jako rano pa tako s 3 mjeseca uočavamo socijalni osmjeh na djetetu, sa 6 mjeseci dijete sudjeluje u komunikacijskim izmjenama (npr. kada ga majka doji na tren prestaje dojiti ukoliko mu se ona obrati ili kada mu se obraćamo ono nas promatra i smije se, a kada zastanemo ono preuzima inicijativu i proizvodi glasove), s 12 mjeseci počinje koristiti riječi kako bi što brže i točnije iskomuniciralo što želi.

Uskoro, dijete više ne komunicira samo da bi izrazilo svoju želju koju treba zadovoljiti (imperativno komuniciranje) već da izjasni svoj stav, pridobije pažnju okoline ili da se pohvali za nešto što je uspjelo napraviti (deklarativno komuniciranje).

Komunikacija je socijalna vještina koja se uči promatranjem svoje okoline (braće, roditelja, vršnjaka i sl.) i ukoliko izostaju vještine socijalne komunikacije dijete će otežano odgovarati na jednostavna pitanja i/ili neće imati potrebe postavljati pitanja, teško će uspostavljati i održavati odnose s vršnjacima, u igri će uglavnom biti fokusirano samo na sebe i svoje potrebe, uspostavljat će kratkotrajan kontakt očima i neće biti usmjereno na monitoriranje osobe s kojom komunicira…

Svrha komunikacije jest što kvalitetnije prenošenje i primanje informacija u socijalnim interakcijama pomoću strukturiranog sustava (jezika) koji se zvučno manifestira (govor).

Trogodišnje dijete bi trebalo imati jako dobro razvijene komunikacijske vještine koje uključuju i odgovaranje na jednostavna pitanja (tko?, što?, gdje?) pa svakako preporučam da napravite detaljnu logopedsku dijagnostiku kako bi se utvrdila moguća odstupanja na području komunikacije. Također preporučam da se gledanje crtića i izlaganje multimedijalnim sadržajima svede na minimum.