Imao je pauzu od mjesec dana, a zašto je ponovno počeo - ne znam. U posljednje vrijeme je dodao i trkanje i guranje. Primijetila sam da najčešće udara kada je ljut (kada nešto nije po njegovom, kada ga bratići izazivaju, u borbi za igračke i sl.), ali me brine to što u posljednje vrijeme udara a da ne mogu otkriti razlog. Na primjer, baka leži na krevetu i on dođe i udari ju. Jutros smo bili sami kada se probudio, mazili smo se, bio je jako nježan i samo me odjednom udario i počeo se smijati. Pokušala sam sve metode koje sam znala i pročitala kako bi prestao s takvim ponašanjem, odnosno kako bi ga naučila da takvo ponašanje nije prihvatljivo. U početku sam ignorirala, zatim opominjala lijepo, osvješćivala emocije, pokušala sam i strogo, ponekad sam i viknula, pokušala sam i kaznom, oduzela sam mu igračku pa me udara zato što sam mu uzela igračku, time out (neće biti u sobi ili sjediti na stolici niti sekunde i samo čeka da siđe da me ponovo udari), pokušala sam ga i zagrliti odnosno držati da me ne može udariti, maknuti se od njega, ali onda ide za mnom i udara me. Uglavnom, više ne znam što bih. Želim ga naučiti ispravnom ponašanju ali više ne znam kako se postaviti. Kao da ništa ne dopire do njega. Na strogoću, držanje, kažnjavanje, reagira još gore. To ga strašno razljuti i ne može se uopće kontrolirati, i ne može prestati s udaranjem. Nekada to traje jako dugo, gotovo 2 sata. Kada ga držim, glavni cilj mu je da se izvuče i to postane užasna borba kada on bude sav mokar od znoja i crven. Primijetila sam da se ustvari najbrže smiri kada reagiram blago. Molim Vas pomozite mi. Kako da se postavim? Što da radim?Jedan primjer: Jučer su nam u gostima bili bratići i sestrična. Jako je trknuo najmanjeg bratića od 4,5 godine, na što se ovaj rasplakao. Ja sam svog dječaka odvela u sobu rekla kako to nije lijepo, da to bracu boli i da je sada žalostan i da se to ne smije raditi. On je plakao, nije htio biti u sobi, bratići su otišli kući, a on je nastavio udarati nas (mamu i tatu) još 2 sata.Takvo njegovo ponašanje je svakodnevno i postaje sve žešće. Više ne znam što da radim. Na rubu sam snage i živaca.Molim Vas konkretan savjet. Hvala.
Draga mama,
nalaziti se u poziciji roditelja koji pokušava razne odgojne metode duži period bez napretka, zaista iscrpljuje. Potpuno je shvatljivo kada kažete da ste na samom izmaku snaga. Drago mi je čuti kako se trudite jer ste pokušali razne načine reagiranja na agresivno ponašanje svoga sina i iako niste trenutno postigli cilj, sjajno je što niste odustali nego ste se odlučili potražiti pomoć. To je jedan od prekrasnih znakova koliko se trudite biti najbolja moguća majka te koliko Vam je jako stalo da Vašeg djeteta.
Primijetili ste kako se dijete najbrže smiri kada reagirate blago prema njemu. Poneka djeca mogu biti u još većem otporu ako ih kažnjavamo, borimo se s njima za moć, pokazujemo nerazumijevanje, postupamo autoritarno i sl. Stoga je odličan putokaz njegovo smirivanje kada se ponašate blago prema njemu. Sljedeći put kada se dijete jako uznemiri i razljuti, pokušajte s empatičkim reflektiranjem.
Stanite se u njegovu neposrednu blizinu, (čučnite) na njegovu visinu, gledajte ga u oči i smirenim, poluglasnim tonom recite: „Vidim da te to (navedite što) jako razljutilo“ ili „Činiš mi se jako ljutim zbog (navedite čega)“. Na taj način ćete mu dati do znanja da su Vam njegove emocije bitne, da je on važan te da ste ga spremni slušati i biti tu za njega. Poduzeti korak će ga malo umiriti, ali i Vama omogućiti priliku da Vam dijete može reći zašto se tako osjeća, odnosno zašto se ponaša tako ljutito.
U situaciji kada dijete ide udarati drugu osobu ili neku stvar (prilikom koje prvenstveno može ozlijediti sebe) sasvim je u redu fizički mu zaustaviti rukicu ili nogicu u tom naumu i preusmjeriti ga da udari predmet s kojim ste Vi u redu da on udari (primjerice, neki meki jastuk, plišanac ili udaranje nogicama, stopalima u pod). Na taj način bi izrazio svoju agresivnu reakciju na prihvatljiv način, bez negativnih posljedica za sebe i druge.
Svakako je preporuka da nastavite razvijati empatiju kod djeteta na način koji ste opisali u primjeru. Drugim riječima, kada Vaše dijete udari nekoga prvenstveno empatički reflektirajte, postavite čvrstu granicu da se druge ne udara, a netom poslije objasnite djetetu kako udarac drugu osobu boli. Na taj način bi s vremenom dijete moglo postajati svjesnije posljedica svojeg ponašanja i time bi razvijalo suosjećanje i empatiju. U ovim koracima važno je biti strpljiv i uporan.
Mnogi odrasli ljudi imaju poteškoća s regulacijom emocija, tako da je sasvim uobičajeno da djeca imaju emocionalnih izazova u svojem razvoju jer još uče kako izraziti pojedinu emociju. Što mislite o tome da djetetu ponudite neki Vama prihvatljiv predmet, poput mekog jastuka, da ga dijete udara kada mu dođe val intenzivne ljutnje? Na taj način bi se učio kanalizirati ljutnju na konstruktivan način.
Kako Vam se čini da dijete upišete na neku sportsku aktivnost? To bi mogao biti jedan od načina kako da se riješi nelagodnosti u svojem tijelu. Djeca ponekad osjećaju napetost u svojem tijelu, a da je ne znaju prepoznati i samostalno otpustiti. Tako da ta tjelesna napetost vrlo lako može prerasti u frustraciju gdje onda dijete kroz ponašanje, jer je premalo da bi verbaliziralo, ima potrebu iskazati tu frustraciju. Takvo djetetovo samostalno izražavanje frustracije može biti i agresivno ponašanje. Fizička aktivnost bi ga dodatno izmorila te bi se fizički i psihički puno bolje osjećao nakon vježbanja.
Pitam se kako se osjeća dječak neposredno prije nego udari nekoga? Rekli ste kako baku zna udariti bez povoda, što mislite, uspostavlja li on možda na takav način kontakt s drugim ljudima? Volio bih znati kako se ponaša s vršnjacima, kako se s njima povezuje i uspostavlja kontakt? Postoji li možda u njegovom životu područje koje mu izaziva stres pa mu rekcija na taj stres može biti agresivno ponašanje?
Ako volite čitati svojem djetetu, predlažemo Vam našu slikovnicu „Kad je ljut, nilski konjić grize“ (dostupna u knjižnicama) koja može biti jedna zabavna i poučna zajednička aktivnost. Ako se razdoblje udaranja, guranja i trkanja tijekom sljedećih mjeseci ništa ne prorijedi, javite nam se kako bismo bolje upoznali Vas i Vaše dijete te zajedno došli do najboljeg i zadovoljavajućeg rješenja.
Želim Vam puno ljubavi, strpljenja i sreće u poduzetim koracima.