Naš sin (14) postao je nemoguć u školi i ima psihosomatske poteškoće

Naš sin školarac ima 14 godina, ide u 7. razred osnovne škole. Od 6. razreda počeo je praviti probleme u školi, ne uči i ne piše zadaće, ne sudjeluje na nastavi. Emotivno je i toplo dijete.

shutterstock_1735801265.jpg

Muž radi u inozemstvu. Još uvijek ne znamo da li će proći 7. razred zbog totalnog nerada.

Nedavno je imao tlak 140 sa 100 i završili smo na hitnoj. Pod obradom je nefrologa, kardiologa, psihologa, psihijatra. Po svemu do sada, zaključuju da je najvjerojatnije psihosomatski uzrok. Kad god povisim ton, njemu nije dobro i počne glavobolja i raste mu tlak. Više ne znam kako se postaviti prema njemu.

Nastavnicima je jako teško jer im učestalo ometa nastavu ili ne radi ništa pod satom. Sin kaže da su ga upamtili po lošem ponašanju od prije, pa je puno puta nepravedno optužen, što mu smeta pa tjera svoju pravdu sebi na štetu. Potpuno sam izgubljena i ne znam kako se postaviti prema njemu a i sama sam sklona depresivnom ponašanju i jako nesigirna osoba. Unaprijed hvala na vašem savjetu.

ODGOVOR:

Draga čitateljice,

prema vašoj poruci dobila sam dojam kako ste za početak napravili sve što je bilo nužno napraviti – odveli ste dijete na cjelokupnu obradu od strane stručnjaka. Ukoliko je ustanovljeno da je uzrok psihosomatski, tada svakako dječaka treba uključiti u psihološku terapiju koja će biti usmjerena na usvajanje adaptivnijih načina emocionalnog reagiranja. Stoga mi se čini kako vaš sin dobiva pomoć koja mu je potrebna, a ja ću se ovom porukom usmjeriti više na vas.

Lako mi je zamisliti (ispričajte me ako sam u krivu) kako tražite uzrok dječakovih tegoba u sebi i svojem načinu reagiranja i osjećate krivnju za njegove teškoće. Što se više vi osjećate krivi i počnete preispitivati sve svoje odluke i načine reagiranja prema dječaku, to zapravo sve više održava njegov problem, jer je funkcija njegovog ponašanja izbjegavanje izvršavanja aktivnosti. I tada dođemo u začarani krug – vi se bojite narediti da on mora nešto raditi, a on uočava kako je njegovo ponašanje vrlo efikasno za izbjegavanje aktivnosti.

Sjetite se samo da je gotovo svaki roditelj u nekoj situaciji naredio djetetu da napiše zadaću, ali nije svako dijete zbog toga završilo na hitnoj pomoći. Dakle, uzrok njegovog problema niste vi, već je cijeli splet okolnosti doveo do njegovog razvoja. Stoga smatram da bi bilo vrlo uputno da vi također sudjelujete u psihološkoj terapiji vašeg sina kako bi se vas ojačalo u vašoj roditeljskoj ulozi za koju sam sigurna da dobro i savjesno izvršavate.

Srdačan pozdrav!