Doktori su rekli da je problem što on ne spava možda nastao zbog hitnog carskog porođaja, jer je još u maternici doživio strah zbog gušenja. A sve se to dogodilo zbog nemarnosti doktora koji je razvlačio porođaj. Godinama se borimo s tim njegovim strahom od odvojenosti od mene. Kad je krenuo u školu bio je psihički zlostavljan od jednog dječaka. Sve smo to pregrmili.
I sada kako je veći, došao je u fazu da mu se ne može ništa reći, automatski plane, non stop je ljut, sve ga nervira, drzak je prema meni. Onda i ja planem, počnem galamiti jer neće uopće saslušati što mu hoću reći. Odličan je učenik sa pohvalama. Ne znam kako da s njim razgovaram. Zbog njegovog zdravstvenog stanja i ja sam poprilično oboljela. Imam dosta zdravstvenih problema. I stvarno ne znam kako da doprem do njega, da shvati da bez razloga plane. Da li je to već pubertet ili je zbog svega od prije što se događalo počelo sve iz njega izlaziti van. Čini mi se da je pun nekog bijesa.
ODGOVOR:
Draga mama,
situacije kroz koje ste prolazili do sada su doista izazovne i zahtjevne. Vjerujem da ni vama, niti vašem sinu nije bilo lako prolaziti kroz njih. Drago mi je pročitati kako ste “sve to pregrmili” jer je važno fokusirati se na ono što se događa u sadašnjosti i što možete učiniti s izazovima koji su sada tu.
Pokušajte odgovoriti na sljedeća pitanja, možda će ona potaknuti na razmišljanje s ciljem boljeg razumijevanja sinovog ponašanja. Događa li se vašem sinu trenutno nešto stresno u životu? Prolazi li možda kroz neki teži period (u školi, s prijateljima...)? Kako to da u posljednje vrijeme ima veću dozu energije i napetosti (jer za ljutnju je potrebna energija)? Što mislite što bi predstavljale njegove reakcije ljutnje?
Bilo bi važno da pomognete sinu s ljutnjom i bijesom na način da mu predložite neke aktivnosti pomoću koje bi mogao izbaciti tu količinu energije iz tijela (primjerice trčanjem)?
U situacijama kada primijetite ljutnju kod sina, korisno bi bilo za vaš odnos da verbalizirate ljutnju na način “Vidim da si sada jako ljut”, “Razljutilo te (navedite što)”. Takvom komunikacijom, tj. vještinom koja se zove empatičko reflektiranje, dovodite se u poziciju da se dodatno povežete sa sinom, da se on osjeća shvaćeno i prihvaćeno te mu se daje prostor da se dodatno umiriti. Pritom je važno da pratite svoje tijelo i emocije i da budete u redu s njegovom ljutnjom. Vlastita ljutnja u takvim situacijama neće puno pomoći, samo ćemo drugu osobu još više udaljiti od sebe, što nam nije u cilju. Empatičkim reflektiranjem ćete potencijalno moći stvoriti prostor i situaciju za razgovor. Više o postavljanju granica možete pročitati ovdje.
Ako se sinovo ponašanje ne promijeni u sljedećem periodu (2-3 mjeseca), prijedlog je da potražite individualne konzultacije kod psihologa. Ako želite, konzultacije možete dogovoriti i kod nas, a njihov cilj bi bio bolje upoznati vašeg sina i dati Vam dodatne smjernice što i kako možete postupati u sličnim situacijama.
Želim Vam sreću u daljnjim koracima.