Nakon smrti u obitelji osjećam se kao da sam u snu i promijenio sam ponašanje

Pozdrav, imam 17 godina i imam užasan problem. Evo da počnem od početka. Naime, bivši sam pušač marihuane (oko godinu dana) i jednostavno sam prestao jer me bacalo u depresiju. Također sam u obitelji imao dosta smrtnih slučajeva koje sam uspješno prebolio, ali prije pola godine umrla mi je sestra, što me jako pogodilo jer smo imali samo jedno drugo. Od onda se dosta čudno ponašam i osjećam. Imam neki osjećaj kao da sam u snu, ali sam svjestan svega oko sebe.

Također imam “kratak fitilj” i neke stvari me brzo mogu izbaciti iz takta, što mi smeta jer se prije nije događalo. Ne znam kako bi se izrazio, ali počeo sam sanjariti, odnosno zamišljam da imam bolji život. Izgubio sam najboljeg prijatelja jer smo bili u nekoj svađi i jako me razočarao i od onda kao da odbacujem ljude oko sebe. Ne izlazim s nikim i osjećam se prazno, kao da život nema nikakvog smisla.

U zadnje vrijeme ponašanje mi se totalno pokvarilo, počeo sam se ponašati jednom riječju kao kreten. Imam tu neku potrebu da sprdam ljude sarkazmom jer ne razumiju baš svi što je sarkazam i u tom trenutku osjećam dobro, ali kad dođem doma bude mi žao jer vjerojatno se ni ja ne bi osjećao ugodno da mene netko tako sprda. I imam još jedan problem, imam previše slobodnog vremena i stalno tražim na internetu taj svoj pravi problem i načitam se svega i svačega i iskreno bojim se, jer mi pokazuje malo gore probleme.

Jedno vrijeme išao sam psihologinji i ispričao sam joj svoj problem i pitao sam ju imam li shizofreniju jer preko interneta sam pročitao neke simptome koji se podudaraju s mojima, ali ona se nasmijala i rekla je da je u pitanju anksioznost i da će napraviti sve što može da budem bolje. S vremenom sam prestao ići i opet sam na tom nekom početku. Molim vas za neki savjet, bio bi jako zahvalan. LP

ODGOVOR:

Dragi čitatelju,

za početak imam potrebu izraziti svoju sućut za sve osobe koje ste izgubili tijekom života. Smrtni slučaj u obitelji uvijek ostavi trag za sobom, a što je osoba bliža, to je i osjećaj gubitka jači. Iako se ne bih usudila donositi ikakve zaključke samo na temelju vaše poruke, dobivam dojam kako trenutno prolazite kroz jedan period žalovanja u kojem su moguća razna neobična ponašanja koja nisu bila prisutna prije gubitka.

Nije neobično da se ljudi u trenucima jake boli i tuge na neki način malo distanciraju od samih sebe i tada dožive osjećaj kao da žive, ali ne sasvim svjesno (što navodite jako lijepo, „kao u snu“). Također, kratak fitilj i stalan osjećaj pojačane iritabilnosti simptomi su koje vrlo često doživljavaju ljudi u procesu žalovanja. Stoga, iako bih na temelju vaše poruke mogla zaključiti da su svi opisani simptomi tipični za proces žalovanja za izgubljenom osobom, svejedno smatram da bi vam dobro došlo psihološko savjetovanje.

Kako bi savjetovanje ipak imalo učinka, trebali biste više puta otići psihologu (ili, ukoliko vam prethodna psihologinja nije unijela povjerenje, tada potražiti drugog). Ono što vam mogu mirne duše savjetovati (bez straha od negativnog učinka na vašu dobrobit) jest da je potrebno ispuniti taj višak slobodnog vremena s aktivnostima u kojima uživate ili ste prije uživali (šetanje, treniranje, čitanje, što god Vam čini zadovoljstvo). Biti osamljen sa svojom tugom nije nimalo lagan zadatak, a vjerujem da će vam i okolina pružiti podršku samo ako je zatražite.

Srdačan pozdrav!

Tanja Babić Franjkić

magistra psihologije
Logopedsko-rehabilitacijski centar Blaži

Pitajte me Moji odgovori