Navikavanje je kratko trajalo i vrlo brzo se prilagodila, ali tad je bila upisana na poludnevni boravak, dakle pokupili bi ju prije spavanja. Od 6. mjeseca prošle godine se odviknula od pelena. Također je sve prošlo bez većih poteškoća.No, djevojčica je imala dudu sve do prije dva mjeseca, kad smo ju bacili "miševima". Ta prilagodba je išla malo teže, ali uspijevali smo. Od prošlog mjeseca smo je upisali na cjelodnevni boravak u vrtiću i tu počinju muke.
Svaki dan se budi i govori da ne želi ići u vrtić i da ne želi tamo spavati. U vrtiću svaki dan jednom vrši ili veliku ili malu nuždu u gaće, ne može zaspati i pita za dudu, a navečer kad idemo spavati zadnjih dana puno plače, budi se u snu i slabo spava.Što možemo učiniti da joj olakšamo? Jako mi ju je žao gledati kako pati.Unaprijed se ispričavam na dugom postu i zahvaljujem na vašem odgovoru!
Draga mama,
moj dojam je da doista jako volite svoju djevojčicu i prekrasno mi je što tražite moguća rješenja kako biste joj olakšali prilagodbu u vrtiću, ali i cijeli trenutni njen život. Drago mi je pročitati kako je dobro prošla prilagodba na poludnevni boravak u vrtiću, odvikavanje od pelena i odvikavanje od dude.
Napomenuli ste kako vaša djevojčica ne želi spavati u vrtiću. Ona zapravo ne može spavati jer joj to predstavlja određeni stres, i ne može se dovoljno umiriti da bi zaspala. Što mislite o tome da odgojiteljicama kažete kako barem u početku dok se dovoljno ne opusti, ne mora nužno spavati u vrtiću? Sasvim je u redu da leži u krevetiću, lista slikovnicu ili ima neku mirnu aktivnost, ali je važno da ne ometa drugu djecu u spavanju.
Jeste li razgovarali sa odgojiteljicama/odgojiteljima? Kako oni vide cijelu situaciju? Vašoj djevojčici je potrebna sigurnost i osjećaj opuštenosti u vrtiću, ali i izvan vrtića. Pitam se na koji način bi joj i odgajateljice u vrtiću mogle pomoći da se ponovno osjeti sigurnom i opuštenom? Izvan vrtića, vi s njom možete prolaziti kroz sigurne i njoj prepoznatljive rutine i situacije koje su joj jasne kako bi se uspjela što više moguće opustiti.
Je li se možda u njenom životu dogodio neki drugi stresni događaj, osim dužeg boravka u vrtiću? Ponekad djeca doživljavaju stresne situacije koje mi odrasli uopće ne primjećujemo kao stresnima ili prepoznajemo kao stresnima, ali im ne pridajemo toliku važnost kao djeca. Ponekad je sasvim uobičajeno da se djeca prilikom nešto veće nelagode počinju regresivno ponašati, poput toga da krenu obavljati nuždu u gaćice ili da ponovno traže dudu.
Prelaskom u cjelodnevni boravak u vrtiću djevojčici se poljuljao osjećaj sigurnosti i sada je važno osigurati u vrtiću, ali i izvan vrtića što više predvidljivih rutina i situacija koje su joj jasne i u kojima se osjeća opušteno. Bit će potrebno određeno vrijeme kako bi se ponovno opustila, a ako ne dođe do pozitivnih pomaka u dogledno vrijeme (3-6 mjeseci), možete se javiti na konzultacije kako bismo detaljnije upoznali vas i vašu djevojčicu i zajedno došli do najboljeg rješenja za nju i vas.
Želim Vam svu sreću.