Motorički nemir i hitne potrebe za kretanjem kod 5,5 godišnjaka

Poštovana, imam dječaka od 5,5 godina. Dijete je socijalizirano, ima svoje prijatelje, ide u vrtić, tete kažu da je divan, veseo, komunikativan, obožava se maziti (velika maza) s nama, voli crtati, igrati se, učiti slova, tražiti razlike, brojeve, voli biti u centru pažnje, osjećati se važan. Rođen je ranije te je vođen od strane neurologa (kontrola jednom godišnje) kao osoba bez poteškoća i ostalih dijagnoza. Jednom smo bili kod defektologa jer ima povećanu potrebu za kretanjem te je nalaz isto bio – dječak urednog razvoja, smanjiti mobitel na minimum. Zbog mojih strahova zbog prijevremenog poroda vodila sam ga kod više stručnjaka na pregleda i svi su rekli da je urednog razvoja. Jednom sam ga kad je imao 3,5 godine vodila i na razvojnu procjenu. Učinjen je eeg s godinu dana i bio je uredan. Međutim, problem je što ponekad, iz čista mira potrči te poskoči (to traje niti par sekundi) i kad ga pitam zašto to radi, on kaže da je, eto, dobre volje ili to napravi kad duže vrijeme gleda mobitel. Zamolila sam ga da to ne radi, pa nekad krene, pogleda u mene i onda stane i kaže “Nisam ništa napravio”. Ne znam što može biti uzrok tom ponašanju te vas molim mišljenje jer me svakakvi strahovi “opsjedaju” radi toga. Inače je stvarno jako dobro dijete. Lijep pozdrav

Poštovana,

vaše dijete ima 5,5 godina! Prirodno je da trči, skače, penje se, provlači, viče, pjeva….. veseli se životu!

Razumljiv je Vaš strah s obzirom da preranim rođenjem Vaše dijete spada u neurorizičnu populaciju. Ali to je samo RIZIK koji govori da bi u razvoju moglo doći do nekih teškoća. Svojim savjesnim praćenjem dječakovog razvoja i pregledima kod raznih stručnjaka potvrdili ste da se razvoj odvija uredno. I dalje pratite i potičite razvoj svog djeteta, ali dozvolite mu da radi sve ono što je primjereno djeci a što odrastanjem na žalost zaboravimo.

Izloženost ekranima potrebno je kontrolirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru. Kako vrijeme trajanja tako i sadržaje. Naime, igrice imaju tendenciju da budu jako uzbudljive dok je djetetovo tijelo statično pa se akumulira adrenalin koji nas prirodno tjera na akciju do koje ne dođe. Upravo se zbog toga kod neke djece nakon igrica javlja agresivno ponašanje, a kod Vašeg očito potreba za kretanjem.

Ukoliko još niste, možete napraviti i procjenu senzorne integracije kako biste bili sigurni da su i ti sustavi na optimalnom nivou za dječakov pravilan razvoj.

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Pitajte me Moji odgovori