Preko praznika su došli on, njegov brat i njihova mama k nama u goste na par dana. Kada su otišli, moje kćerke (jedna ima 9 godina, a druga 7) rekle su mi da više ne žele da dođe jer kad god bi gledali TV, on ih je dirao po spolovilu, pričajući im da tako grije ruke od zime. Ostala sam šokirana i odmah sam kontaktirala njegovu mamu. Muči me i osjećam se užasno što su to proživjele. Kako dalje da se ponašam prema njima? Što da radim?
Draga mama,
žao mi je što su Vaše djevojčice proživjele opisano a i Vama kao roditelju, vjerujem da je vrlo, vrlo teško, kako i sama kažete: „užasno“. I šok i zabrinutost koje osjećate su također posve razumljivi. Dobro ste napravili što ste o svemu obavijestili dječakovu majku jer je važno da bude upoznata s ponašanjem svojeg djeteta kako bi mogla istražiti koji su razlozi takvom ponašanju te kako bi ga uputila u društveno prihvatljiva ponašanja.
To što su Vam djevojčice ispričale što se dogodilo pokazuje da imaju povjerenja u Vas. Također, pokazuje i to da su opisano ponašanje ispravno prepoznale kao nepoželjno i neprihvatljivo.
U kontekstu ovog događaja možete im naglasiti koliko je dobro što su Vam sve ispričale te im dodatno ukazati na to da nikada ne trebamo pristajati na dodire niti interakcije koje su nam neugodne. Također možete porazgovarati s njima i o tomu što su primjerena ponašanja a što nisu, kako postaviti granice, zaštiti se, obratiti se odrasloj osobi u koju imaju povjerenja za savjet i pomoć i slično.
U različitim uzrastima djeca na različite načine istražuju seksualnost. Koje su namjere bile iza postupaka dječaka ne znamo, no vašim je djevojčicama proživljeno bilo vrlo neugodno i stoga je važno tomu pristupiti ozbiljno, kao što ste Vi tražeći savjet i učinili. Vaš postupak - uvažavanje onoga što su Vam djeca rekla i poduzimanje mjera u skladu s tim je također vrlo dobro jer ste im na taj način pokazali da je njihovo mišljenje važno, da ste ih doživjeli ozbiljno, da brinete za njih. Niste postupak rođaka otpisale kao dječju igru jer ste prepoznali neugodu koju je to izazvalo kod vaše djece.
Što dalje i kako postupati s djevojčicama? Ako djevojčice same pokrenu razgovor na tu temu dobro je saslušati ih i uvijek naglasiti da su dobro postupile što su Vam ispričale i potvrditi im da su njihov postupak i procjena dobri. Ako same ne žele razgovarati o tomu predlažem da ne inzistirate na razgovoru.
Na koji način proživljena iskustva na nas ostavljaju traga ovisi ne samo o iskustvu nego i o našoj osobnosti. S obzirom na dob djevojčica te da je u pitanju vrlo neugodno iskustvo, u cilju prevencije mogućih kasnijih negativnih posljedica, predlažem da se javite u Polikliniku za zaštitu djece i mladih kako bi stručne osobe porazgovarale s djevojčicama te im tako omogućile da lakše prorade doživljeno. Također, pratite ponašanje djevojčica spavaju li mirno, javlja li se možda pojačana uznemirenost preko dana ili neke druge promjene u ponašanju.
Vjerujem da je situacija i za Vas teška te bi možda i Vama pomogle konzultacije ili razgovor sa stručnom osobom u kojemu biste onda podijelili svoje strahove, ljutnju i slično te dobili još više savjeta kako se postaviti a da cijela situacija ne ostavi značajnog traga na djeci ni Vama.