Moja mlađa sestra (14) se samoozljeđuje. Kako da joj pomognem?

Poštovana/i, nedavno sam saznala da se moja mlađa sestra samoozljeđuje. Ima 14 godina i trenutno je 8. razred.

shutterstock_1735801265.jpg

Mama mi je to javila jer ju je obavijestila škola, nakon čega smo potražili stručnu pomoć gdje god smo mogli. Mamu sam nagovorila da situaciju prijavi CZSS-u, a tako joj je savjetovala i škola, zatim su s njom otišli u Kukuljevićevu gdje je dobila dijagnozu emocionalnih poremećaja, a rečeno nam je da nije potrebna hitna hospitalizacija, da su rezovi površni i da se preporučuje stručna pomoć. Onda su s njom otišli u Savjetovalište, a mama je zvala i Kliniku za zaštitu djece, te joj je dan termin tek u 8. mjesecu, a isto je i sa Savjetovalištem.

Iako je mama zvala i pitala ustanove može li ikako prije dobiti termin, nažalost dobila je negativan odgovor. Nakon toga se situacija malo smirila i sestra mi se više nije samoozljeđivala, no danas sam otkrila nove rezove na njenoj ruci. Iskazala sam joj podršku, rekla da sam tu za nju i da mi može vjerovati te da ne mora sama patiti i nositi svoju bol. Da sam tu i da ju želim čuti i slušati.

Moje je najveće pitanje trebam li ponovno prijaviti da sam vidjela nove rezove? Problem svega je što su nam roditelji razvedeni, ne ostvaruju normalnu komunikaciju i ni u ovoj se situaciji nisu usuglasili. Zbog toga mi mlađa sestra ne dobiva potrebnu podršku i razumijevanje, što cijelu situaciju čini još težom, a ja sad više stvarno ne znam što napraviti. Unaprijed hvala na odgovoru.

ODGOVOR:

Poštovana,

iz pisma se može osjetiti koliko vam je jako stalo do sestre. Zabrinuti ste za njezino stanje i pitate se možete li trenutno još nešto napraviti. Podrška i empatija je svakako potrebna vašoj sestri. Divno je što ste to prepoznali i što to može primiti od vas.

Što mislite o tome da mlađoj sestri pokušate reći da vam je ona jako važna i da je važno i njezino tijelo koje nitko, pa niti ona sama ne bi trebala ozljeđivati. Nekada nam je teško i nekada nam je teško podijeliti s drugima svoju bol i to je u redu, no važno da ipak, kada dobije želju da se reže, učini nešto drugo. Možete joj pomoći istražiti opcije što može tada učiniti – nazvati nekoga, izraziti emociju (ljutnja, tuga ili neka treća) koju tada osjeća na prihvatljiv način. Nastavite i dalje biti uz nju jer trenutno bi joj povezanost i razumijevanje s vaše strane moglo pomoći.

Kako ste primijetili nove rezove na njenoj ruci, bilo bi potrebno obavijestiti o tome institucije (Savjetovalište i Polikliniku za zaštitu djeca grada Zagreba). Time bi stručnjaci imali sve informacije i bila bi im jasnija trenutna situacija u kojoj se nalazi vaša sestra.

Dok trenutno čekate na red u Savjetovalištu i Poliklinici, jedna od opcija može biti da vi ili sestra nazovete liniju pomoći (Hrabri telefon, Tesa) i tako potražiti anonimno i besplatno savjetovanje. Opcija može biti i privatni psiholog s kojime biste konkretnije razgovarali na koji način pomoći sestri.

Ponekad nismo ni svjesni koje smo sve već korake poduzeli, a vi već sada činite jako puno za svoju sestru. Samo nastavite tako biti i dalje uz nju, to ima veliku snagu.

Želim vam puno sreće!