Moja mlađa sestra (14) se samoozljeđuje. Kako da joj pomognem?

Poštovana/i, nedavno sam saznala da se moja mlađa sestra samoozljeđuje. Ima 14 godina i trenutno je 8. razred. Mama mi je to javila jer ju je obavijestila škola, nakon čega smo potražili stručnu pomoć gdje god smo mogli. Mamu sam nagovorila da situaciju prijavi CZSS-u, a tako joj je savjetovala i škola, zatim su s njom otišli u Kukuljevićevu gdje je dobila dijagnozu emocionalnih poremećaja, a rečeno nam je da nije potrebna hitna hospitalizacija, da su rezovi površni i da se preporučuje stručna pomoć. Onda su s njom otišli u Savjetovalište, a mama je zvala i Kliniku za zaštitu djece, te joj je dan termin tek u 8. mjesecu, a isto je i sa Savjetovalištem.

Iako je mama zvala i pitala ustanove može li ikako prije dobiti termin, nažalost dobila je negativan odgovor. Nakon toga se situacija malo smirila i sestra mi se više nije samoozljeđivala, no danas sam otkrila nove rezove na njenoj ruci. Iskazala sam joj podršku, rekla da sam tu za nju i da mi može vjerovati te da ne mora sama patiti i nositi svoju bol. Da sam tu i da ju želim čuti i slušati.

Moje je najveće pitanje trebam li ponovno prijaviti da sam vidjela nove rezove? Problem svega je što su nam roditelji razvedeni, ne ostvaruju normalnu komunikaciju i ni u ovoj se situaciji nisu usuglasili. Zbog toga mi mlađa sestra ne dobiva potrebnu podršku i razumijevanje, što cijelu situaciju čini još težom, a ja sad više stvarno ne znam što napraviti.
Unaprijed hvala na odgovoru.

ODGOVOR:

Poštovana,

iz pisma se može osjetiti koliko vam je jako stalo do sestre. Zabrinuti ste za njezino stanje i pitate se možete li trenutno još nešto napraviti. Podrška i empatija je svakako potrebna vašoj sestri. Divno je što ste to prepoznali i što to može primiti od vas.

Što mislite o tome da mlađoj sestri pokušate reći da vam je ona jako važna i da je važno i njezino tijelo koje nitko, pa niti ona sama ne bi trebala ozljeđivati. Nekada nam je teško i nekada nam je teško podijeliti s drugima svoju bol i to je u redu, no važno da ipak, kada dobije želju da se reže, učini nešto drugo. Možete joj pomoći istražiti opcije što može tada učiniti – nazvati nekoga, izraziti emociju (ljutnja, tuga ili neka treća) koju tada osjeća na prihvatljiv način. Nastavite i dalje biti uz nju jer trenutno bi joj povezanost i razumijevanje s vaše strane moglo pomoći.

Kako ste primijetili nove rezove na njenoj ruci, bilo bi potrebno obavijestiti o tome institucije (Savjetovalište i Polikliniku za zaštitu djeca grada Zagreba). Time bi stručnjaci imali sve informacije i bila bi im jasnija trenutna situacija u kojoj se nalazi vaša sestra.

Dok trenutno čekate na red u Savjetovalištu i Poliklinici, jedna od opcija može biti da vi ili sestra nazovete liniju pomoći (Hrabri telefon, Tesa) i tako potražiti anonimno i besplatno savjetovanje. Opcija može biti i privatni psiholog s kojime biste konkretnije razgovarali na koji način pomoći sestri.

Ponekad nismo ni svjesni koje smo sve već korake poduzeli, a vi već sada činite jako puno za svoju sestru. Samo nastavite tako biti i dalje uz nju, to ima veliku snagu.

Želim vam puno sreće!

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori