Moja kći ne može zaspati sama u krevetu bez dude od koje je odvikavamo

Imam curicu od 26 mjeseci i jako je bistra, znatiželjna i prilično lako ju je odgajati. Nikad nismo imali nekih većih problema, sve bi bila neka faza od 3-4 dana koja bi se riješila uz puno strpljenja i razgovara. Već 3 tjedna je odvikavamo od dude varalice. Prva faza je bila da dude nema tokom dana, ali u slučaju krize mogla ju je dobiti malo i ovisi gdje i kada i kolko. Prihvatila je to dobro jer boravi u jaslicama 8 sati i tamo totalno zaboravi dudu, dobije ju samo za spavanje. Druga faza, to jest, 2. tjedan odvikavanja je bila dopuštena duda samo za spavanje kako u jaslicama tako i kod kuće. Isto je prihvatila ok, a tad je došla 3. faza to jest 3. tjedan gdje sam stavila malo senfa na dudu. Ona je probala i rekla da je fuj i sama bacila i tako sa svim dudama. Sve su završile u smeću. Bilo je sve ok, ona sama govori da neće dudu, da je pokvarena i da je ona “vekika” velika. Popodnevno spavanje zaspi bez problema bez dude, ali zato je noćno čista noćna mora. Histerično plače, a neće dudu, ne zna što bi htjela, ovo pa ono, pa hoće da je tata briše, pa da je mama pokri..i tako ja dvije noći za redom idem spavati s njom u 20 h da bi ona mogla biti smirena i zaspati, jer znam da joj je teško bez dude, ali ne bi je voljela naviknut spavati u našem krevetu, jer nikad nije bila naučena na to. Neku noć je uspjela zaspati sama bez mene pored, ali borba je trajala 45 minuta i do kasno u noći je jecala u snu.. Jesam u nečemu pogriješila? mama!

Draga mama,

Nema razloga da sada razmišljate jeste li pogriješili ili ne. Ono što je važno usmjeriti se na budućnost. O čemu se radi? Vaša je djevojčica bila vezana za svoju dudu i jednostavno joj je potrebno da se navikne na život bez nje. Na vama je da se oboružate strpljenjem i da joj s puno ljubavi i pažnje pomognete kako bi se adaptirala.

Duda joj je služila kao utjeha, sigurnost prije spavanja. Sada kada nema dude od vas traži da utjeha i sigurnost budete vi. Kada ide na spavanje, nemojte zaspati s njom u krevetu, ali budite uz nju. Ponavljajte joj nježno da ste tu, da je sve u redu… Mazite ju, ljubite i budite nježni. Nježni, ali dosljedni u tome da sama zaspi u svom krevetu.
Kažete da je neku noć uspjela zaspati sama bez vas pored. To vam je dokaz da je to moguće. Budite spremni da će se „borbe“ ponavljati, ali će sigurno proći, ukoliko budete nježni, izvor sigurnosti i dosljedni u tome da sama spava.
Tijekom dana možete proigrati scenu s nekom njenom omiljenom igračkom, koja ide spavati sama. Uzmete igračku i stavite ju spavati…možete joj zajedno s kćerkicom pjevati uspavanku i ušuškati ju, a onda zajedno s kćerkicom izaći van iz sobe i igračku ostaviti da sama spava. Nema potrebe da joj išta objašnjavate ili povezujete s njenom situacijom, samo se igrajte.

A možete joj ponuditi da ta omiljena igračka ide spavati s njom, kao prijelazni objekt.

U svakom slučaju trebati će malo vremena, i to je najnormalnija stvar na svijetu. Svima nam je potrebno vrijeme da se adaptiramo na neku novu situaciju.

Srdačno i sretno,

Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut
Centar Proventus

JELENA VRSALJKO

dipl. soc. radnik, NLP trener, psihoterapeut
Centar Budi svoj

Moji odgovori