Ukratko, dosta je plačljiva i od kad je krenula u vrtić dosta ga teško prihvaća, a to znači traje već dvije godine.Sada se pitam da li je možda problem u vrtiću? Da li bi joj možda bolje odgovarala neka druga sredina? No s druge strane, smatram da smo prebacivanje u neki drugi vrtić trebali napraviti ranije.Inače je pametna curica, talentirana, dobra, u vrtiću se ponaša na način da želi biti u centru pažnje, bira s kim će sjediti, plače ako ne crta po svome, i ima tako nekakve razmažene radnje koje nigdje drugdje ne radi.Kod kuće zna biti isto plačljiva ali ne toliko izraženo. Inače ide na ritmiku gdje je pohvaljena, voli djecu, ne gura se da bude prva, lijepo se igra s curicama.Međutim u vrtiću je po pričanju teta sve obrnuto od ovoga.Da li je moguće da njoj ta okolina ne odgovara? Jer njezino ponašanje u vrtiću odskače od ponašanja u drugim okolnostima i okolinama. Tamo se ponaša kao da joj se u svemu mora podilaziti.O čemu bi se tu moglo raditi?Hvala na Vašem cijenjenom odgovoru!
Draga mama,
razumijem da ako ponašanje djeteta u nekom kontekstu odstupa od onoga što poznajete kao njegovo uobičajeno ponašanje, može kod roditelja pobuditi pitanja. Kad kažete da je plačljiva otkako je krenula u vrtić znači li to da joj teško pada ostajanje u vrtiću i „rastanak“ od roditelja ili se plačljivost javlja kasnije u danu tijekom boravka u vrtiću? Ako joj teško padaju rastanci, događa li se isto ako ju Vi vodite u vrtić ili ako ju u vrtić vodi netko drugi?
Prema informacijama koje ste dobili od ravnateljice i odgojiteljica, djevojčica u vrtiću želi biti u centru pažnje, birati s kime će se igrati i slično. Znate li možda javljaju li se opisana ponašanja kod nekih određenih aktivnosti, kod svake tete ili samo kod nekih? Možda samo kada je u društvu određene skupine djece? Možda tete mogu pomoći oko odgovora, a mogao bi pomoći i razgovor s vrtićkim psihologom.
Lijepo je što ste, unatoč zabrinutosti, prepoznali da je djevojčica pametna, dobra, talentirana te da se na ritmici lijepo druži i lakše socijalizira. Kada spominjete da doma također zna biti plačljiva, jeste li zapazili javlja li se to u nekim tipičnim situacijama, možda kad je neispavana ili gladna, ili ako su u pitanju neke aktivnosti i/ili zadaci koje ne voli, možda više s Vama ili pak s drugim osobama? Teško je reći je li stvar u vrtiću ili nekom segmentu boravka u vrtiću (skupini djece, teti, aktivnostima itd.). No, odlično je što ste promjenu i teškoću prilagođavanja vrtiću zapazili i niste zanemarili nego promišljate i tražite odgovore i rješenja.
Konstruktivan razgovor s tetama i psihologom mogao di doprinijeti da se vidi u čemu je uzrok opisanih ponašanja. Osim istraživanja situacija u kojima se događaju opisana ponašanja, dobro je promotriti i drugi aspekt – emocionalne potrebe djeteta. Što je to što bi djevojčica takvim ponašanjima mogla tražiti? Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u ovom tekstu
Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situacije i doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta.