Prvih nekoliko puta sam mislila da joj se omaklo jer se zaigrala, međutim, to je postalo svakodnevno. Kada je pitam zašto to radi, ona mi odgovori da trpi, a na pitanje zašto trpi, nema odgovor.Uvijek sam s njom razgovarala s puno razumijevanja jer ne želim stvoriti kontraefekt, ali ponestaje mi strpljenja. Ne znam što da radim? U zadnje vrijeme, skriva se od nas i pokušava sama srediti nered, ali se pritom uneredi. Kako mi to ne bi primijetili, pere ruke i maže se kremama. Ne znam, radi li to namjerno ili slučajno? Kad se to dogodi, čačka s rukama po tome jer je svrbi. Ne znam što da radim? Molim Vas, pomozite mi.
Draga mama, vjerujem da ste zabrinuti što ne znate kako pomoći svojoj kćeri da više ne vrši nuždu u gaćice. Ta situacija od Vas sigurno zahtijeva puno truda i vjerujem da ste nestrpljivi da se riješi. Vaša kćer je svjesna da ovakvo stanje nije primjereno njezinoj dobi te vjerojatno i sama osjeća veliku neugodu što posljedično može negativno utjecati na njeno samopoštovanje.
Kako se radi o sekundarnoj enkoprezi (budući da je postojao period od minimalno šest mjeseci u kojem je Vaša kćer imala kontrolu nad vršenjem nužde) problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i mogu ih iskazivati kroz raznolika ponašanja (agresija, povlačenje, regresivna ponašanja – sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor itd.). Koji god bio uzrok njezina vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to nije pod njezinom svjesnom kontrolom. Odlično je da pristupate toj situaciji s puno razumijevanja iako Vam to sigurno nije lagano.
Važno je da tome ne pridajete veliku pažnju te da ju pustite da ona sama počisti za sobom iako se tada, kako kažete, uneredi. To je iznimno važno jer se njezin sram i postiđenost još više pojačavaju s negativnim reakcijama okoline, tj. roditelja, rodbine ili vršnjaka. Nadalje, u situacijama kada joj ”pobjegne” pitanja i komentari poput „zašto ti je pobjeglo“, „zašto trpiš“ ili „ti si već velika za to“ mogu samo dodatno pojačati stres i neugodne emocije koje osjeća te posljedično produžiti cijeli proces. Bilo bi dobro da joj date do znanja da nije strašno to što se dogodilo (npr. mirnim tonom joj recite „Nema veze“) te ju uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus sa neugodne emocije kada joj se to dogodi.
Uz sve ovo važno je i usmjeriti pažnju na njezin emocionalni svijet. Obavljanje nužde u gaćice samo je simptom koji nam ukazuje da u njoj vjerojatno postoje neke emocije s kojima se teško nosi. Što se događa neposredno prije nego što izvrši nuždu u gaćice? Muči li ju nešto? Je li u zadnjih godinu-dvije došlo do promjena u obitelji (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji)? Druži li se s drugom djecom? Koje brige ju najčešće brinu? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njezin unutarnji svijet kako bi joj znali pomoći ako primijetite da ju nešto smeta ili muči. Također, s obzirom na njezinu dob i duljinu trajanja preporučam da se javite dječjem psihologu kako bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vašoj kćeri. Puno strpljenja Vam želim.