Moja kćerka (12) ljuta je, bijesna i agresivna

Imam kćerku od 12,5 godina i jako sam zabrinuta jer je postala agresivna i brzo se naljuti i sve joj smeta. Prije nekoliko dana imala je ubrzan puls i visok pritisak ta da je čak provela dva dana u bolnici. Doktori kažu da je to povezano s pubertetom. Ne znam kako da se ponašam kao majka i kako da joj pomognem? Jako sam zabrinuta. Unaprijed zahvalna. Zabrinuta mama

Draga mama,

kada govorimo o pubertetu, možemo reći da to nije niti djetinjstvo, ali niti odraslo doba. To je razvojni period života u kojem se djeca pretvaraju u muškarce i žene, kada moraju stvoriti vlastitu ličnost i prihvatiti da im se tijelo mijenja. Osim fizičkih, djeca doživljavaju i niz psihičkih promjena, a okolina pritom nerijetko zna snažno osjetiti utjecaj tih promjena, kao što ih i Vi počinjete osjećati.

Hormonalne promjene u kombinaciji s psihičkim promjenama često dovode do problema emocionalne regulacije i pretjerano burnih reakcija. Važno je naglasiti kako u ovom periodu Vaša kćerka pod utjecajem svih tih promjena vjerojatno trenutno zaista nema utjecaj nad svojim reakcijama i ne može se samostalno smiriti, odnosno regulirati svoje emocije (pod uvjetom da ovakav obrazac ponašanja nije bio prisutan prije par godina i u ranijem djetinjstvu – ako jest, tada uzrok nije pubertet, već nedovoljno razvijena emocionalna regulacija).

Stoga ono što Vi možete napraviti jest pružiti joj razumijevanje bez osuđivanja. Često u najboljoj namjeri da pomognemo, zapravo napravimo još veći problem. Primjerice, ako vidite da je djevojčica ljuta ili neraspoložena, kao brižna i topla majka želite saznati što se dogodilo, a to zatim dovede do još većeg revolta djevojčice. Umjesto da je ispitujete što se dogodilo, pružite joj mogućnost odluke da sama kaže ako želi, na način da joj kažete „Čini mi se da nisi dobro raspoložena, neću ti smetati, ali ako želiš pričati, tu sam.“ Na taj način dajete joj do znanja da vidite da joj nije dobro, ali joj dajete i prostor i slobodu da sama odluči što želi učiniti – želi li biti sama ili ipak želi pričati o tome. Osjećaj slobode i odgovornosti je nešto što većina tinejdžera jako voli i za čime žude.

Ako ipak primijetite da su simptomi nervoze (pogotovo fizički) sve izraženiji, tada ipak savjetujem traženje stručne psihološke pomoći kroz koju će djevojčica usvojiti adekvatnije načine emocionalne regulacije. Za kraj Vam samo još želim naglasiti da je djevojčici vjerojatno ovo razdoblje također veoma zbunjujuće i nimalo lagano te da je najlakši način prolaska kroz njega – zajednički.

Srdačan pozdrav!