S obzirom na to da je jedinica, nemam iskustva s takvim ponašanjem i ne znam kako i na koji način da reagiram a da ne pogriješim. Ona je u principu odlična učenica, ali treba pomoć oko matematičkih zadataka, hrvatskog itd. Ja joj u tome mogu pomoći i rado joj pomažem. Međutim, ponekad to pomaganje ispadne katastrofalno. Primjerice, počnem joj objašnjavati matematiku, a ona agresivno reagira i kaže da to nije tako. Kad je pustim da sama odradi, onda plače i kaže da ne zna. Zatim se opet ja uključim i rezultat jest točan, ali ona opet reagira agresivno. Onda ostavimo neka pita učiteljicu. Drugi primjer: ponekad mi dozvoli da je ispitam (npr. prirodu), no jučer je nastala agresija jer to nije željela; rekla je da zna. Sutradan je dobila trojku što znači da nije znala. Kako se ponašati i kako razgovarati s djetetom koje ne zna ni što hoće ni koliko hoće ni da li zna ili ne zna, i koje je nesigurno u sebe a ujedno emotivno i agresivno. Hvala na odgovoru. Pozdrav, mama.
Draga mama,
sva ponašanja Vaše kćerke koja ste opisali u pismu su posve normalna za njezinu dob. Vjerujem da Vam trenutno nije lako no isto tako sam sigurna da će sav Vaš trud uroditi plodom i da će podrška koju joj pružate utjecati pozitivno na nju.
Što se tiče Vašeg konkretnog problema - kako se postaviti u situacijama kada agresivno reagira dok joj nešto objašnjavate, moj savjet je sljedeći: objasnite joj zadatak na svoj način i recite da se svaki matematički zadatak može riješiti na više načina. Možda je profesorica u školi objašnjavala drugačije, možda će ga ona sama riješiti na neki treći način – i svaki način je dobar. Ako ona kaže da to nije tako, provjerite zajedno u rješenjima je li točno – ako jest, ponovite joj da je ovo točno i da ukoliko želi može, ili prihvatiti ovaj način, ili sama pokušati riješiti na drugi način. Ohrabrite njezin trud da pokuša riješiti na drugi način i recite joj da ćete joj pomoći ako negdje „zapne“.
Nadalje, što se tiče ispitivanja gradiva bilo bi dobro da odgovornost prebacite na nju, u smislu da joj jasno kažete što od nje očekujete što se tiče školskog uspjeha i da ćete joj pomoći (ako možete) kada to od Vas zatraži. Možete joj reći da je, primjerice, nekome lakše odgovarati u školi kada već doma uvježba odgovaranje – ako njoj nije tako lakše, i to je u redu. Dajte joj izbor i usmjerite odgovornost na nju. Ukoliko se odluči da želi da je ispitujete, učinite to ispitivanje zabavnijim: šalite se, budite duhoviti – to su sve stvari koje će smanjiti otpor prema ispitivanju i ujedno pomoći da bolje zapamti gradivo.
Također Vam preporučam da pročitate sljedeći članak koji bi Vam mogao pomoći u komunikaciji s kćerkom: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener