Sve joj ide na živce, moja objašnjenja razumije, ali prelazi preko njih. Probala sam s kaznama, ali ne djeluju. Štoviše, kada trebamo razgovarati o jedinici ili dvojki koju je dobila, ona ima izgovore, a na kraju mi kaže "pa dobro, uzmi mi sve, mobitel, tablet i druženje, a ja ću ispraviti ocjene" i tako svaki put. Jako je pametna i može puuuno više, ali je lijena.
Radoznala je i vrckava te nema baš puno mira. Ide u školu klavira, solfeggio i zbor te dva puta tjedno na karate. Netko kaže da je to puno, a netko da je bolje da je zauzeta pametnim stvarima. Za mene je najvažnija škola, a želi postati kemičar i studirati te ju upućujem da za to treba puno više truda. No ona to sve olako shvaća, a ja ću dobiti čir na želucu od svega. Molim savjete, kako da je uputim na pravi put i da razumije kako mora učiti. Hvala, neutješna mama Mery.
Odgovor:
Draga mama,
kako mogu pročitati cijela situacija vas iznimno uznemiruje. Željeli biste da kćerka nastavi s vrlo dobrim ili odličnim ocjenama, a trenutno je popustila u školi i ne znate kako da djelujete jer metode koje ste pokušali nisu doveli do rezultata koje ste priželjkivali.
Djeca koja ulaze ili već jesu u pubertetu mogu imati ponašanja poput gubljenje interesa za školu i školske ocjene i stavljati veći fokus na vršnjake, položaj u društvu, izgrađivanje identiteta i sl. Sasvim je uobičajeno da donekle i promijene svoje ponašanje te da ih sada puno toga zamara, ne zanima, živcira.
Na nama, odraslima, važno je da u tom periodu budemo uz dijete, pokažemo razumijevanje za javljanje drugačijih interesa, ali i da postavljamo jasne granice. Primjerice rečenicama poput: “Razumijem da ti se ne da pisati zadaća, ali zadaća se mora napraviti. Možeš izabrati želiš li pisati zadaću sada ili za pola sata? Ili “Ne zanima te matematika, ali dvojka iz matematike nije prihvatljiva. Želiš li sama učiti ili želiš ići na instrukcije?”. Važno je da ponuđena alternativa vama bude u redu i da vašoj kćerki bude barem malo primamljiva. U adolescenciji djeca znaju dodatno testirati postavljane granice stoga je važno biti dosljedan u tome.
Što mislite, utječe li možda količina vannastavnih aktivnosti na dodatni umor kćerke? Bitno je da se kćerka razvija na raznim područjima i polazi razne aktivnosti, ali je također važno da ima i osigurano vrijeme za odmor, vrijeme samo za sebe gdje će raditi što ona želi. Potencijalna iscrpljenost ili umor većom količinom vannastanih aktivnosti bi mogli dodatno djelovati na smanjenje motivacije za školske obaveze.
Bitno je istaknuti kako adolescencija donosi mnoge promjene koje ni sami tinejdžeri ne razumiju i teško objašnjavaju. Ponekad ni oni neće znati kako se osjećaju ili zašto su nešto napravili. Tu je važna naša strpljivost i razumijevanje da će ova faza proći. Budite uz svoju kćerku i kroz uspostavljanje granica ju usmjeravate u pozitivnom smjeru.
Ako imate dodatna pitanja koja vas brinu ili ako samo želite porazgovarati o odgojnim metodama, prijedlog je da se javite psihologu. Možete se javiti i nama u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice kako se još dublje povezati s kćerkom i pomoći joj oko školskih ocjena.
Želim vam puno sreće i strpljenja.