Ona je sada izrasla u razigranu curicu koja voli ići u vrtić i družiti se sa djecom. Problem je taj što većina djece koju ona susreće su "bahata" (ružno zvuči, al' ne znam koju riječ da upotrijebim), i ona im se ne zna suprostaviti, tako da se ona jako puno nasluša riječi kao: Ti nećeš! Ti ne znaš! To je moje, ne dam ti! itd, nakon čega se ona povuče, al čim joj se to dijete opet obrati sa prijedlogom za igru ona je cijela sretna i ide se igrati s njim. Molim Vas da mi napišete kako da joj pomognem i da li bih ja kao majka trebala nešto napraviti u toj situaciji? Strah me da joj takve situacije dodatno ne uzdrmaju samopouzdanje. I.
Draga mama,
Imate pravo. Neke stvari se nasljeđuju kao što je situacija s temperamentom. Vaša je djevojčica vjerojatno prema temperamentu više intravertirano dijete kojem je potrebno malo više vremena da se opusti i prilagodi novim situacijama. To je sasvim normalno. Kada kažete bahata, vjerujem da mislite da su druga djeca s kojima se vaša malena druži otvorenija, te da lakše dođu do onoga što žele od vaše djevojčice. Bitan dio njenog odrastanja je učenje socijalnih vještina koje je vrlo izražajno u vrtiću i u druženju s vršnjacima. Dijete družeći se sa svojim vršnjacima uči kako se zauzeti za sebe, kako biti ok prema drugoj djeci, kako ostvarivati svoje ciljeve u interakciji s drugima i sl.…
Naravno u tome će joj pomoći njeno samopouzdanje. Smatram da se ne trebate miješati u njene dječje odnose (barem ne za sada). Ono što možete učiniti jest utjecati na razvoj njenog samopouzdanja. Samopouzdanje će joj naravno pomoći u odnosima s vršnjacima. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne igrati se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da joj može biti žao i da može biti tužna zbog toga. Djeca u predškolskoj dobi su sklona zadirkivanju, posebno onih koji su malo drugačiji, povučeniji i sl.
Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njena sigurnost u vlastite sposobnosti te će se poboljšati odnosi s drugom djecom.
Ono što bi moglo pomoći jest da ju pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da ju upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)
Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.
Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom.
Prepoznajte ju baš takva kakva je. Povučena, sramežljiva i nije zlopamtilo. Nisu li to lijepe osobine? Povučeni i intravertirani ljudi imaju niz kvaliteta i prednosti koje će joj kasnije u životu biti od koristi. A to što nije zlopamtilo pomoći će joj da gradi bliske i intimne odnose.
Koliko sam dokučila iz vašeg pisma ona je vesela, razigrana, voli ići u vrtić. Kada je netko grub prema njoj ona se povuče (dakle ne dopušta da je grub), ali poslije se opet igra s tom djecom i uživa u tome, što pretpostavlja da to ne doživljava kao traumatično iskustvo. I da ponovim, vi kao majka činite sve što vi možete da ona odraste u osobu koja ima visoko samopouzdanje i samopoštovanje.
Uživajte!
Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani terapeut igrom Centar Proventus