Moja 9-godišnjakinja stalno ponavlja da joj se neda ići u školu

Moja djevojčica ima 9 godina i ide u 3. razred. U zadnje vrijeme stalno ponavlja da joj je dosadna škola, da se njoj ne da ići u školu, da jedva čeka kad će ju završiti. Kako da joj objasnim da je to sve normalno, da mora ići u školu, pisati domaću zadaću? Kata

 

Poštovana,

u Vašem pitanju ne pronalazim kakav uspjeh Vaša djevojčica postiže u školi, a ta bi informacija bitno utjecala na odgovor koji ću Vam dati. Ukoliko dijete postiže slabiji uspjeh onda je nedostatak motivacije glavni krivac za smanjenu želju za učenjem i pisanjem domaćih zadaća. Ako je dijete uspješno i zadovoljno rezultatima u školi tada manjak motivacije možemo pripisati ranom pubertetu koji kod djevojčica nastupa ranije nego kod dječaka.
Također bi mi važna informacija bila je li se ovaj nedostatak interesa za školu pojavio sada ili je prisutan od prije, te jesu li se u životu djevojčice dogodile neke značajnije promjene koje bi mogle imati utjecaja na pojavu problema o kojem pišete.

Radne navike usvajaju se postepeno kroz dugi period odrastanja. S usvajanjem radnih navika posredno počinjemo već samim djetetovim rođenjem. Smisao navikavanja djeteta na određene radnje, tj. usvajanje radnih navika već od najranijeg djetinjstva je priprema djeteta za proces školovanja i život uopće. Polaskom djeteta u školu u obitelji se događaju mnoge promjene, prvenstveno organizacijskoga karaktera. Ima djece koja lako uče i na to ih ne treba posebno poticati. Dijete zainteresirano za matematiku može rješavati zadatke satima, samo zato što mu je to zanimljivo. Za takvu djecu kažemo kako imaju razvijenu unutarnju ili intrizičnu motivaciju.

Međutim, ima djece koja za školske aktivnosti nemaju prirodnog interesa i rade to samo zato što moraju, boje se kazne, znaju da će razočarati roditelje… Ima i onih koji su potpuno nezainteresirani te ih se teško pokreće i uz poticaj, nagradu, pohvalu…To su mučne i teške situacije za roditelje i djecu. Roditelji neprestano moraju opominjati dijete na školske obveze koje su njemu mrske. Općenito je poznato da nikoga ne možemo naučiti nekoj radnji ili znanju ako to ne želi. Zato je od presudne važnosti dijete motivirati za nastavni rad i aktivan pristup rješavanju školskih obveza.
Budući nemam sve informacije, odgovor ću oblikovati tako da Vam dam smjernice koje mogu pomoći u situaciji koju opisujete.

Rutina je važna za dijete od malih nogu pa je tako i s učenjem. Probajte se organizirati da to bude uvijek u isto vrijeme, a u odluku kada će to biti, svakako uključite dijete. Kad jednom to dogovorite, nema odustajanja niti promjena. Time ćete djetetu pokazati koliko je učenje i obrazovanje važno na ljestvici prioriteta. Dogovorite se hoće li to biti odmah nakon škole i aktivnosti ili poslije, hoće li radije učiti u svojoj sobi ili uz vas u kuhinji. O svemu može odlučivati, osim o tome da ne želi učiti. Tu morate biti čvrsti i dati do znanja da je to jedina odluka koju donosite vi sami.

Pomozite djetetu napraviti plan učenja. Neka svakodnevno planira koliko joj je vremena potrebno za pojedinu etapu učenja. Plan mora biti na vidnom mjestu i nakon učenja treba vidjeti je li planirano i ostvareno. Dijete treba poticati na svakodnevno i redovito učenje.

Nagrađujte i pohvaljujte pozitivno ponašanje – mnogi roditelji kritiziraju i kažnjavaju loše ponašanje kod svog djeteta a preko dobrog prelaze kao da se ništa ne događa. Smatraju da je sasvim normalno da dijete redovito održava higijenu, posprema krevet, uči, piše zadaće, poslušno je i sl., te ne zapažaju ono što djeca čine savjesno i dobro. Pohvala ima magičnu moć, djeluje poticajno na razvoj samopoštovanja i osjećaja osobne kompetencije.
Kao kaznu uskratite nagradu – ne vičite i ne kažnjavajte fizički, nego uskratite zadovoljstvo (nešto što dijete voli – igranje PC-a, gledanje TV-a, posjet prijatelju, džeparac i sl.), ali uvijek objasnite zašto ste to učinili i što ubuduće treba raditi da do kazne ne dođe.
I najvažniji savjet, budite dobar model i uzor svom djetetu!

Ukoliko imate dojam da je nedostatak interesa za učenjem i školom posljedica teškoća u učenju koje dijete ima svakako se obratite defektologu rehabilitatoru koji će Vam nakon procjene djeteta dati savjete kako dalje.

Stela Horvat, prof.rehabilitator
Kabinet Korneo

 

STELA HORVAT

prof. rehabilitator
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Moji odgovori