Baca se po podu ako nešto ne dobije, vrišti, cvili, lupa nogama, histerična je, plače, govori da sam ja samo njezina mama, a imam još dvije kćerke mlađe od nje. Tuče se, svađa, protestira... Više ni ne znam što sve ne radi. Neće sama gledati crtić te stalno govori "mama". Ni igrati se ne želi sama i sve bi radila s mamom, ništa sama. U obitelji se dogodilo i da je prije tri tjedna umro moj otac, njezin djed i od tada se ponaša drukčije, neprimjereno. Svi smo glupi, glupače. Pomozite. Nikad ju ne tučemo ni ništa. A kada se smiri pitam ju zašto se tako ponaša, ali ona ne zna. Molim pomoć.
Draga mama,
žao mi je čuti da ste nedavno izgubili oca. To je gubitak koju zasigurno osjeća cijela obitelj. Vjerujem da Vam se teško nositi s vlastitom tugom, a onda još i s promjenom ponašanja Vaše curice. Navodite da se promjena ponašanja dogodila preminućem Vašeg oca te to može biti jedan od uzroka njenog oponirajućeg ponašanja.
Djeca tuguju na drugačiji način u odnosu na odrasle. U dobi od samo četiri godine ona nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju. Kako se nositi s tako teškim emocijama čine najbolje kako znaju – najčešće promjenom ponašanja. Djeca tako kroz tugovanje mogu iskazivati razne varijacije ponašanja, od agresije prema sebi ili okolini, pretjerane povučenosti, burnih reakcija, neobične smirenosti i sl. Kako djeca te dobi nemaju još kapaciteta prepoznavati ni imenovati svu paletu svojih osjećaja nije rijetkost da ni sama ne prepoznaju motive svojih reakcija. Također, nije neobično da pokazuju veliku vezanost za roditelje ili druge bliske osobe, a u podlozi te vezanosti je strah od ponovnog gubitka važnih osoba. U strahu da se i Vama ne dogodi isto što i djedu čini mi se kako je Vaša kćerkica uzela za zadatak brigu i motrenje majke kako ne bi ''iznenada'' nestala.
Spomenuli ste da imate još dvije mlađe kćerkice. Jedan od uzroka njenog ponašanja može biti i prilagodba na dolazak ne samo jedne, već i druge seke. Iako su svojoj novoj braći i sestrama vrlo privrženi djeca nerijetko pokazuju bar neke reakcije na dolazak novih članova obitelji. Agresija i potreba za dodatnom pažnjom često je jedna od njih.
Ono što je Vašoj djevojčici sada potrebno je ponovo uspostavljanje osjećaja sigurnosti u okolini i svijetu koji je okružuje. Znam da Vam pored dvije mlađe kćeri i kućnih obaveza nije lako odvojiti jedan dio dana samo za nju, no vrlo je važno da posvetite neko vrijeme samo za Vašu stariju kćer. Kako je igra najbolji način dječije komunikacije možda je za početak dovoljno pola sata dnevno provesti u igri s Vašom djevojčicom gdje će moći dobiti vašu nepodjeljenu pažnju. Kroz igru joj možete pomoći da proradi nakupljene emocije straha, tuge i ljutnje. Pomoću igre s figuricama možete izraziti njene i svoje osjećaje za koje smatrate da ju muče (npr. Medo je tužan jer je izgubio djeda kojeg je jako volio, princeza je dobila seku koju jako voli, ali joj ponekad ide na živce i sl.).
Jedan od načina kako joj možete pomoći proraditi njene emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod nje primjećujete. Razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto nje verbalizirate što se zbiva unutar nje, npr. „Čini mi se da te je strah ostati sama u sobi.“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija.
Osjećaj sigurnosti i kontrole joj možete pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Dogovorite se s partnerom koja su ponašanja u Vašoj obitelji prihvatljiva, a koja nisu te prema njima postavite granice. U svakom slučaju postavljanje granica je preporučljivo kada je dijete agresivno prema sebi, drugima ili kada uništava imovinu. Odlično je što fizički ne kažnjavate dijete, a kako na adekvatan način postaviti jasne granice možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.
S obzirom na okolnosti vjerujem da prolazite kroz jedan buran period u životu te Vam želim puno strpljenja i razumijevanja u daljnjem odgoju vaše dječice.
Jelena Borić, magistra psihologije