Kratko vrijeme je u vezi s dečkom njenih godina, a njihova ljubav bi se mogla opisati kao idealna, romantična i obostrana. Slučajno sam otkrila kad joj je ostao upaljen mobitel da ona tijekom razgovora s tim momkom bezrazložno laže da je bolesna (tvrdi da mora ići na operaciju srca) i da je izlazila s društvom u vrijeme kada sam sto posto sigurna da je bila kod kuće. Razumijem je da ga možda želi napraviti ljubomornim, ali kad spominje da je navodno bolesna, užasno me zabrinjava. Trebam li reagirati i kako? Je li to normalno u njenim godinama razvoja ličnosti?
Poštovana mama,
u razdoblju adolescencije u kojem se nalazi Vaša kćerka normalno je da se želi uklopiti u društvo, a adolescenti ponekad čine i nama potpuno nepojmljive stvari da bi u tome uspjeli. Adolescenti su uvjereni kako ih drugi stalno procjenjuju, kako su kritični i preokupirani njima. I sigurno im zbog toga nije lako. Vjerujem da Vaša kćerka ima neki razlog zbog kojega laže svom dečku o bolesti i operaciji. Hoćete li joj reći da ste to slučajno saznali – to je na Vama. No u tom slučaju nemojte nastupiti s osudom i zgražanjem, budite spremni saslušati njezine razloge. Isto tako ako se odlučite na ovaj korak, budite spremni da ćete možda izgubiti njezino povjerenje i da će biti ljuta što se gledali njezin mobitel. U tom slučaju možete joj reći da Vam je žao, da ste svjesni toga da ste pogriješili i da bi voljeli da Vam oprosti.
Ukoliko se odlučite prešutjeti to što ste saznali, tada jedino s njom možete razgovarati o hipotetskim situacijama – primjerice je li ok da ljudi lažu na razgovoru za posao i kako to sve može rezultirati. Tim pristupom možete saznati kako ona razmišlja, kako stvari izgledaju iz njezinog kuta gledišta. No, u oba slučaja bilo bi dobro da saznate koja je pozitivna namjera njezinih laži (odnosno laži općenito) – u pozadini je sigurno nešto što njoj pruža određenu dobrobit. Kada saznate što je to što dobiva kroz tu laž, ispitajte je li to moguće dobiti i bez laži. Npr., je li moguće dobiti podršku i empatiju prijatelja i dečka i bez toga da kažemo da smo bolesni? Je li moguće biti dio društva i bez toga da smišljamo super mjesta gdje smo navodno proveli večer?
U svakom slučaju ukoliko procijenite da Vam je ovo prezahtjevno, u svakom trenutku nam se možete obratiti za savjetovanje.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener