Poštovani, imam sina od 9 godina koji ima stalnu potrebu da spava s nekim, bilo s bratom, bakom ili sa mnom (mamom) samo da nije sam. Ima uređenu sobu i more plišanaca koji mu zauzimaju pola kreveta, no on i dalje tvrdi da ga je strah i da ne želi spavati sam u krevetu. Zanima me da li je taj strah posljedica razvoda (koji je bio prije 2 godine) ili je nešto drugo posrijedi? On je i prije dok smo bili u braku znao doći nama u krevet, ali ne svaku večer. Ja sam s njim pričala i poticala da mi opiše svoju potrebu ili strah, ali on krene plakati i jednostavno zablokira. Tužna sam i zabrinuta jer ne znam kako mu pomoći. Hvala.

Odgovor:

Draga mama,

mogu osjetiti vašu tugu i zabrinutost. Željeli biste da sin spava sam u krevetu, ali trenutno to još ne uspijeva.

Iz pisma ne mogu reći što je točan uzrok straha te koliko je vezan uz situaciju brakorazvoda. Djeca ponekad mogu osjetiti da se događa nešto neobično između mame i tate koliko god se roditelji trudili to sakriti. Nije sasvim neobično da je dječak nakon tako velike promjene (bilo da ste se vi odselili ili da je tata otišao) imao snažniju potrebu za vašom blizinom kako bi se osjećao sigurnijim. Prilikom odlaska na spavanje, tijelo nam se umiruje, a misli i brige nam se mogu intenzivirati tako da nije neuobičajeno da bliskost više traži preko noći.

Što mislite, pripada li vaš dječak po temperamentu senzibilnijim dječacima? Primjerice, kako doživljava neke druge promjene? Kako emotivno reagira na njih? Je li mu potrebno neko vrijeme da se emotivno umiri? Ako je generalno senzibilniji, potrebno mu je pružiti nešto više podrške, razumijevanja i sigurnosti.

Drago mi je pročitati da razgovarate s njime o strahu. Kako je u ovakvim situacijama sasvim normalno osjećati strah, možete mu normalizirati strah na način da mu kažete da ga razumijete što osjeća strah. Na taj način biste mu pomogli da se intenzitet straha malo smanji. Djeci je u strahu potrebna utjeha, sigurnost i zaštita.
Ako mu se strah javlja kao posljedica razvoda, odnosno zbog poljuljanog osjećaja sigurnosti radi velike životne promjene, važno je s njime o tome otvoreno pričati. Ponavljati mu koliko ga volite, koliko vam znači i da ste dalje uz njega iako ste se odlučili razvesti. Također, djeca mogu misliti kako su oni uzrok brakorazvoda roditelja, pa je važno i to mu ponavljati kako je to odluka roditelja koja nema veze s njime.

Što mislite, je li možda osjećao strah zbog same rastave? Je li mislio da će izgubiti jednog roditelja? Možda oba roditelja? Ovo su samo neka od pitanja koja bi mogla malo razjasniti cijelu situaciju sa strahom.

Važno je napomenuti kako je po dobi vaše dijete spremno spavati samo u svojoj sobi. Pošto se trenutno ne osjeća ugodno biti sam, vjerojatno jesu u podlozi neke neugodne emocije, brige koje ga u tome sputavaju.
Prijedlog je da se javite psihologu za dodatnu pomoć i podršku. Možete se javiti i nama u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice i pomogli sinu.

Želim vam puno sreće.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori