Moj sin (8) dobio je tikove. Je li to prolazno?

Poštovana,imam sina od 8 godina kojem su se prije 4 mjeseca pojavili tikovi u smislu trzanja glavom u stranu te ponekad stiskanja šakica. Obratili smo se školskom psihologu koji je preporučio da pričekamo još neko vrijeme jer tikovi ponekad nestanu na tjedan dva pa opet dođu. Doktorica pedijatar je rekla da zanemarimo to jer je prolazno. Dijete je dosta senzibilno i mi kao roditelji nismo sigurni u kojem smjeru idemo, bojimo se da dijete ne bi još više uznemirili obavljanjem bezbrojnih pretraga. Učinjen je eeg glave koji je bio uredan. Lp. Neni

Draga mama,

tikovi kod djece nisu toliko neuobičajeni, pogotovo kad su u pitanju senzibilna djeca. Naime, tikovi su ponekad bihevioralni odgovor na emocionalni stres, jer mala djeca nemaju razvijene adekvatne obrambene mehanizme. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše uglavnom ih nisu ni svjesni, dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati negativne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom.

Umjesto toga, bilo bi dobro razmisliti što bi mogao biti mogući uzrok tikova? Je li dječak bio pod nekakvim stresom u zadnje vrijeme? Ne mora to biti neki veliki životni stres, samo nekakva značajna promjena – npr. kretanje u školu ili dolazak novog djeteta u obitelj. Razmislite možda, kada su se prvi put javili tikovi, je li se neposredno prije dogodila nekakva značajna promjena ili događaj u dječakovom životu? Ako uspijete detektirati taj događaj, razmislite o tome kako se dječak osjećao u tom trenutku, odnosno kakav oblik emocionalne utjehe bi mu dobro došao. Na primjer, ako je kretao u školu, možda se osjećao nesigurno? Ako je možda povučeno i suzdržano dijete, možda mu je veliki broj nove djece izazvao veliki stres? Možda ne voli promjene, jer je takav po temperamentu? Ovo je samo jedan primjer, Vi ćete bolje znati što bi moglo biti.

Ono što je bitno je da razmislite o emociji koja se mogla pojaviti kod djeteta, ne samom događaju te se fokusirajte na tu emociju. Dakle, u spomenutom primjeru bi se roditelj fokusirao na naglašeno pružanje osjećaja sigurnosti djetetu te općenito podršku oko odlaska u školu, najbolje kroz igru (igranje situacije odlaska u školu ili u razredu). Igra je uvijek dobar način na koji se mogu proraditi emocije i pružiti roditeljska podrška, jer je to ‘jezik’ koji djeca najbolje razumiju. U slučaju da se tikovi nastave, obratite se ponovno psihologu i izrazite svoju zabrinutost te ga zamolite da Vam pomogne u rješavanju situacije.
Sretno,

Maja Bonačić

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus

 

MAJA BONAČIĆ

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori