Inače je "življi dječak", no u vrtiću i školi uvijek je bio dobar, nije na njegovo ponašanje nikad bilo prigovora. Primjećujem da je dosta puta kao odsutan u svojim mislima, kao da se isključi i nikog ne čuje, navečer kad ide spavati uvijek ponavlja isto: Ide na wc nekoliko puta, traži vodu i radi upite po 10 x: Mama,tata jeste dolje? - on dovikuje iz kreveta, zatim pita: Je li da nema ništa u sobi da me uplaši? Primijetila sam da mu igre nikad nije dosta, ne voli ići spavati, a kad se bliži vrijeme počinka uvijek traži još nešto za jesti, makar to bila jabuka, samo da dobije na vremenu i nikad spremno ne prihvati odlazak na počinak. Nekad primijetim da svoju posteljinu posebno slaže i sve rubove poravna i pokrije se. Ima i manjak koncentracije, posebno odugovlači pisanje zadaće, kao da mu misli odlutaju. Kad mu u društvu kažem da ne ponavlja i ne kaže nešto što me smeta, on će baš to govoriti, i ne može se zaustaviti. Kod jela radi probleme, odugovlači, vrpolji se, smeta sestru dok jede, oblači se za školu i po 20-30 minuta, toliko i jede. Kad ga upozorimo da ne može činiti nešto, on se oglušuje na to i kao da jednostavno ne može prestati s takvim ponašanjem (glasnim zvukovima, bacanjima po podu i slično, stalnim ponavljanjem jednih te istih izmišljenih riječi i melodija po 30 puta recimo za doručkom i rađenju grimasa i "kreveljenja" za ogledalom ujutro, umjesto da se oblači za školu). Odličan je đak. Zna sam doći iz škole, iako mu škola nije jako blizu. Profesorica iz engleskog je rekla da je on stidljiv, da jedini nije podignuo ruke za neku zajedničku aktivnost u razredu, no moje dijete mi je reklo: "Mama nisam je čuo, nisam čuo što je tražila". Nekad ga zovem i 5 puta imenom, ali on se ne odazove, gdje sam prvotno mislila da on to čini namjerno, no shvatila sam da on u biti kao da ne čuje, kao da to sve ne može pohvatati. Kad sam otputovala na 3 dana, onda je on baku pitao stalno: Kad će doći, hoće li se vratiti (a inače uvijek je sa radošću ostajao kod bake), i postavljao upite koji bi mu koliko sam shvatila dali neku sigurnost (inače zadnje 3 godine nikad nije postavljao takve upite, kad bi otputovala, već bi uživao s bakom). Ili kad idemo negdje gdje ne bi možda išao tako rado on pita: Da li će mi mama ovdje biti lijepo? Hoće li mi biti lijepo? Kao da stalno želi čuti od nas da će biti siguran, da je tamo lijepo i sl. Nekad kad ide spavat plače, jer ima strahove od vampira, čudovišta o kojima pričaju njegovi vršnjaci u školi (doma ne gleda Tv-ograničili smo na 20 minuta dnevno, ili gledanje samo za vikend, sadržaje poput životinjskog svijeta, ili crtića u kojem nema takvih likova). Prvo smo mislili da je hiperaktivan, pa onda da želi možda više pažnje... ali kao roditelji ne znamo kako se postaviti. Dijete uzima i dosta lijekova dnevno jer ima težak oblik astme - gdje periodično dobiva jake terapije i stalno je na terapiji kortikosteroidima i antihistiminicima. Vidim da mu je dosta bolnica i uzimanja terapije i dodatnih pomagala da mu olakašaju bolest. Bude jako nervozan dok svako jutro prima terapiju, a užasno bude uplašen kad je u bolnici. Za svoju dob bi rekla da je i predjetinjast. I primijetili smo da je jako ljubomoran na mlađu sestru i stalno se tuku, natječu za sve. Nekad govori: Mama ne znam zašto se bojim noću, ali bojim se, kao da imam neke misli, ne znam što mi je i krene plakati (uglavnom se to odnosi na priče u razredu njegovih vršnjaka - koji nažalost gledaju filmove strave poput sumrak sage, vriska i druge horore i igrice strave i pričaju mu to). Sve se nekako to kod mog djeteta jače manifestiralo sa početkom škole - kao da je to jaki stres za njega, a opet nikad nije rekao da neće u školu, voli ići. Hvala od srca na vašem odgovoru.
Draga mama,
opisali ste više toga što Vas brine kod Vašeg dječaka. Neka ponašanja koja ste opisali (npr. smanjena koncentracija, usporenost, “isključivanje”) svakako je važno prokomentirati s dječakovim liječnikom kako bi dobili odgovor mogu li se neka ponašanja koja opisujete javiti kao nuspojava uzimanja lijekova. Uz to, bilo bi dobro da se provjeri sluh dječaka kako bi se otklonio potencijalni fizički uzrok smetnji sluha.
Ipak, neovisno o tome, čini se kako dječak iskazuje određena ponašanja koja Vas zabrinjavaju i oko kojih biste mu htjeli pomoći.
Većina toga što ste opisali – odugovlačenje prije nego što ide na spavanje, otežano odvajanje od Vas je, kao što ste i sami zaključili, vezano uz osjećaj sigurnosti. Naime djeca često odlazak na spavanje smatraju nekom vrstom odvajanja od roditelja pa se stoga toliko opiru i teško prepuste snu. S obzirom da ste naveli da dječak ima težak oblik astme i da je dosta izložen različitim terapijama te boravku u bolnici, to može objasniti smanjeni osjećaj sigurnosti i povećanu napetost. Naime, i uz najbolju podršku i ljubav iz okoline to je ipak veliki stres za dijete. Kako bi se dječaku olakšalo bilo bi važno osnaživati mu osjećaj kontrole jer mu to pruža osjećaj veće sigurnosti. To možete činiti tako da mu ponekad ponudite dva izbora i date njemu da odluči što će odabrati. Dakle, u što više situacije naglasite njegov uspijeh, njegov odabir, odluku… Također, važno ga je dodatno ohrabrivati kako bi on sam počeo više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. U sljedećem članku možete pročitati nešto više o tome kako to činiti: http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Samopostovanje/RazlikaIzmedjuOhrabrenjaIPohvale.pdf
Također, preporučila bih Vam članak gdje je navedeno nešto više o anksioznosti kod djece: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/
Ukoliko procijenite da biste rado napravili psihološku procjenu djeteta ili imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno se javite.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom