Moj sin (6) jako je stidljiv i mislim da zbog toga puno propušta i nema kvalitetno djetinjstvo

Poštovana, imam sina od 6 godina, dijete je rastavljenih roditelja, u vrtiću je od svoje 4. godine, a radi se o tome da je dosta povučeno dijete i često se na nešto namrgodi.

shutterstock_1735801265.jpg

Provodi vrijeme i s mamom i s tatom u jednakom razmjeru, te želim da ima što kvalitetniji odnos s nama kao roditeljima. Pokušavam razgovorom sve riješiti i kažem mu da mi se povjeri ukoliko ga nešto muči, lijepo se može s njime razgovarati, ali u određenim situacijama, kad se nađe među djecom, on se krene glupirati, stidi se, sjedio bi blizu mene. A tako i u vrtiću, zna sve svoje prijatelje, a ujutro se od svih stidi, zbog istog razloga ne želi pjevati, plesati, ponaša se kao da nije dio toga i izbjegava to. Molila bih Vas savjet kako mu pomoći s njegovom sramežljivošću? Kako ja kao mama mogu pridonijeti njegovoj samostalnosti i tome da se oslobodi i svoje vrtićke dane, a kasnije i školske provede što bolje i kvalitetnije?

Draga mama,

razumijem Vašu zabrinutost za dobrobit djeteta. Dobra je stvar što se trudite oko toga da ima kvalitetan odnos i s Vama i sa svojim tatom, iako ste razvedeni, jer je to vrlo važno za njegov razvoj i odrastanje.

Iz ovoga kako ste ga opisali, čini se da bi mogao imati neke od osobina iz aspekta ličnosti na skali introvertnosti te mu je, vjerojatno, znatno teže u suvremenom društvu koje je u velikoj mjeri okrenuto i prilagođeno ekstrovertima.

Introvertnost sama po sebi nije ni dobra ni loša osobina te snage i sposobnosti koje ima može iskoristiti na najbolji način. Bez obzira na tip i osobine ličnosti, dijete dok je maleno uči o emocijama (kako prepoznati svoje ali i tuđe emocije te na koji ih način izraziti), a uči i o načinu povezivanja s drugima (socijalizaciji). U tom dijelu u velikoj mjeri možete pomoći djetetu vlastitim primjerom. Dok promatra Vas kako se ponašate prema drugima, s poznatima i nepoznatima, uči društvena pravila, što i kada treba reći i itd. Također, neke od tih situacija možete i prokomentirati (npr. Ovu tetu ne poznajem dobro pa sam joj se javila samo s 'Dobro jutro' ili Teta Ana mi je prijateljica pa sam s njom popričala malo više i sl.).

U situacijama kada se namrgodi prihvatite osjećaje koje iskazuje i razgovarajte o tome ako vidite da je otvoren za razgovor (npr. Čini se da ti se ne sviđa što ovdje ima tako puno nepoznatih ljudi i sl.) Neka djeca više vole razgovor naknadno kada im se emocionalna reakcija smanji. Također, možete mu povremeno objasniti i vlastite osjećaje (npr. Sad sam ljuta jer sam izgubila ključeve Ili Baš sam sretna jer imamo vremena za druženje i sl.) tako će naučiti prepoznati osjećaje ali i načine na koje ih izražavate (što se radi kad smo ljuti, tužni i sl.).

Čini se da mu nije ugodno susretati veliki broj ljudi odjednom (iako su u pitanju prijatelji iz vrtića koje poznaje) a nije mu lako ni pjevati ili plesati pred drugima. Moguće je da takve situacije njemu donose veću količinu stimulansa nego što ih može obraditi. Smatrate li da mu ponašanje koje u tim situacijama odabire (glupira se, sjedi blizu vas i sl.) na neki način olakšava nošenje sa situacijom? Često kad im je neugodno ili se možda srame nekog svojeg osjećaja, djeca odabiru „glupiranje“ te tim ponašanjem skreću pozornost s onoga što ne žele da drugi primijete.

Izvrsno je što sa sinom razgovarate i što mu dajete na znanje da Vam se može obratiti ako ga nešto muči. No, za neka unutarnja previranja djeca nemaju riječi i ne znaju kako ih iskazati. Dobar način da se „govori“ o takvim sadržajima jesu npr. igračke s kojima se može odigrati scena koja bi pokazala neke nove načine na koje može reagirati u situacijama koje su mu teške. Tako, recimo, figurice mogu odigrati scenu u kojoj jedna figurica dolazi među svoje prijatelje, a to joj je baš teško i ne zna što da radi pa onda kroz igru ponudite neka ponašanja. U takvoj igri nije potrebno naglasiti ili radiit poveznicu s djetetom, jer djeca igru razumiju i obrađuju na svoj način.

Vidim da Vam je jako stalo do djeteta te da proaktivno pristupate rješavanju problema. Pružajte mu i dalje podršku, imajte razumijevanja za njegov tempo promjene i ohrabrujte ga (za više o ohrabrivanju vidite na Razlika između ohrabrenja i pohvale) da pronađe vlastiti način nošenja sa sramežljivošću i najvažnije od svega budite i dalje tu za njega i pokažite razumijevanje u trenucima koji su za njega teški.