Moj sin (3,5) ima ispade bijesa, neposlušan je i reagira jako burno na postavljene granice

Molim Vas stručnu pomoć.
Sin ima 3,5 godine, širok vokabular ali oduvijek ima problema sa svojim emocijama. Ljuti se čim nešto nije po njegovoj volji. Kad je odmoran super surađuje, ali ako je malo umoran ili gladan, to budu strašni napadaji bijesa. Baca igračke, lupa se rukom u oko (prije je tukao glavom o pod), vrišti, baca se. Kad su moji dobri dani stvarno se trudim biti smirena i smireno reagiram, ali nekad se i ja počnem derati jer ne mogu to više podnijeti.
Molim Vas da mi date savjet kako se kontrolirati jer su mi živci na rubu. Te scene su svakodnevne, a ja sam već iscrpljena. Inače je jako razumno dijete, društveno i voli se igrati. Ali sa svojim vršnjacima se često porječka oko igračaka.
Ako se odijevamo, većinom mi bježi dok ga doslovno ne primim za ruku i izmišljam razne priče. Općenito me ne doživljava kad ga zovem. U zadnjih par mjeseci je stalno cendrav i grintav. Treba li mi stručna pomoć?
Hvala unaprijed.

Draga mama,

kada djeca uče prepoznavati i upravljati emocijama to za roditelje može biti vrlo teško i zahtjevno. Neka ponašanja koje ste opisali kod svojeg 3,5-godišnjaka uklapaju se u ono kako se djeca u tom uzrastu ponašaju. Promjene u mozgu koje se događaju u ranoj fazi odrastanja jako su velike pa je i samom djetetu vrlo teško nositi se s tim. Posebice mu je teško nositi se sa svim emocionalnim promjenama koje proživljava. Za dijete su sve te emocije koje mu se javljaju dodatno zbunjujuće jer mu nije jasno što je to što osjeća, ni zašto, a ne zna ni kako da se toga „riješi“, osjeća samo silnu nelagodu koju onda ispoljuje na različite načine koji često nisu baš prikladni.

Izvrsno je što ste prepoznali da mu je puno teže kontrolirati se kada je gladan ili umoran. To je normalno, jer nam je za upravljanje emocijama potrebna određena količina energije, a kada ju nemamo i mi odrasli znamo biti „kratkih živaca“ ako smo preumorni, gladni ili pod stresom. No, sada kad ste to prepoznali moći ćete u nekim situacijama spriječiti da do toga dođe, a u drugim barem biti spremni na moguće pojačano iskazivanje emocija.

Razumijem da je i Vama teško jer svakodnevni život nosi sa sobom razne obveze i nemamo uvijek dovoljno kapaciteta nositi se s različitim ponašanjima djeteta. Opisujete ga kao jako razumno dijete i kao dijete sa širokim vokabularom. Kada je dijete kognitivno napredno za roditelje može biti dodatno zbunjujuće zašto se „ne ponaša kako treba“. No, važno je znati da se emocionalni razvoj ne podudara s kognitivnim razvojem, to znači da dijete koje je vrlo „razumno“ i sve razumije što mu se objasni, često reagira burno i teško mu je nositi se s vlastitim emocijama.

Da bi roditelju u tim situacijama bilo lakše dobro je prisjetiti se da dijete to ne radi namjerno niti da bi provociralo roditelja, dijete to radi jer jednostavno ne zna drukčije.
Ono što može pomoći i djetetu i roditelju jest da roditelj empatički reflektira dijete, a to znači da prvo prihvati i umiri djetetove emocije (npr. Vidim da te nešto jako razljutilo, hoćeš li mi reći što te ljuti? / Vidim da te je nešto uzrujalo, dođi da te zagrlim pa ćemo porazgovarati o tomu.) Ako ne želi zagrljaj ili reći što ga ljuti – uvažite to.

Bilo bi dobro vidjeti kako se dijete ponaša u drugim situacijama pa ako je uključeno u vrtić može koristiti porazgovarati s odgojiteljicama? Imate li mogućnost o svemu popričati s vrtićkim psihologom?
Razumijem da su situacije koje ste opisali iscrpljujuće i izazovne za Vas a vjerojatno ni za dijete nisu lake. Iz opisanoga ne znamo treba li dijete stručnu pomoć ili ne, no s obzirom na to da je komunikacija s njim za Vas katkada vrlo iscrpljujuća i povremeno teško izlazite na kraj, uvelike bi Vam olakšalo da u detaljnom razgovoru sa stručnjakom vidite što je u podlozi djetetova ponašanja (je li to temperament, neke promjene u okolini, stresno razdoblje, „faza“ ili nešto treće…).

Što se tiče situacije s odijevanjem, je li moguće da dijete tu situaciju doživljava kao igru? Ako je odgovor potvrdan postoji li nešto što biste mogli promijeniti pa da to više ne bude igra?

O burnim emocionalnim reakcijama kao i o poticanju razvoja dječje samokontrole možete pročitati više i u ovim tekstovima:

Burne emocionalne reakcije
Poticanje razvoja djetetove samokontrole
Najučestalija ponašanja djece

Nakon toga vjerujem da ćete neke situacije promatrati drukčije i lakše se nositi s njima. No, ako se opisane situacije budu i dalje pojačavale tada se možete za pomoć obratiti stručnjaku kojemu biste detaljno opisali djetetova ponašanja i koji bi napravio psihološku procjenu djeteta.

Marina Balažev

specijalizantica Transakcijske analize i praktičarka Terapije igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori