Trenutno smo u obradi kod psihologa zbog dekoncentracije i hiperaktivnog ponašanja (na zahtjev škole), ali mi je psihologica rekla da obavezno mora obraditi i emotivni dio jer da IMA TU SVEGA... Naime, lani su ga ti isti zlostavljači iz razreda bacili kroz prozor i u školi su dobili opomenu od ravnatelja i to je sve što je škola napravila. Sad je u 5. razredu i tu ima svega, zlostavljaju ga ti isti iz razreda, što verbalno, što fizički, ali zlostavljaju ga i stariji. Mirnu oazu je našao kod pedagoginje koja mu je rekla da se slobodno obrati njoj kad ima neki problem, ali ona je otišla na porodiljno bolovanje i opet je sav nesiguran. Pokušao je otići kod njene zamjene i ravnatelja, ali su mu rekli da je tužibaba i da ne mora sve tužakati i da to sve nije tako strašno kako on to interpretira. Moje dijete svaki dan dolazi doma isfrustrirano, izvrijeđano, nekad u modricama, a škola ništa ne poduzima. Pokušala sam mu pomoći, savjetovati - daj ovako ili onako, ali to ne pomaže te ta situacija frustrira i mene kao majku jer mu ne mogu pomoći. Škola nema školskog psihologa a niti adekvatnu zamjenu za pedagoga (nastavnica razredne nastave trenutno obavlja tu dužnost) te više ne znam kome ni kako se obratiti. Puno hvala za odgovor i pomoć. Vjeverica
Draga mama,
prije svega vjerujem da Vam trenutno nije lako i smatram da je dobro što ste se nekome obratili za pomoć kako bi zaštitili svog sina. U ovoj situaciji u kojoj se nalazi Vaš sin nužna je reakcija škole (čija je dužnost štititi svu djecu), te iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da razgovarate sa stručnim timom škole – vi kao roditelj koji će učiniti sve u okviru zakona da zaštiti svoje dijete.
Ukoliko njihova reakcija izostane, svakako bi Vam savjetovala da cijeli slučaj prijavite policiji. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom. Ovakvu mjeru Vam predlažem iz razloga što je važno da se nasilje prekine – kako za Vašeg sina koji isto trpi, tako i radi poruke koja se šalje drugoj djeci. Nasilje se ne smije tolerirati, žrtvu nasilja treba zaštititi a nasilnici trebaju snositi posljedice za svoje ponašanje. Vaš zadatak je prije svega zaštiti Vašeg sina – razgovori sa psihologicom kod koje ide na obradu će mu itekako koristiti, no ukoliko se maltretiranje nastavlja, upitna je učinkovitost istih bez sprečavanja nasilja.
Prije nego to učinite, razgovarajte sa sinom i objasnite mu da ćete učiniti određene akcije kako bi ga zaštitili. Objasnite mu da nije on kriv za nasilje koje mu se događa i da postoje načini kako će se problem riješiti.
Imajte na umu da su samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Sudjelovanje na izvanškolskim aktivnostima – ovisno o njegovoj sklonosti – razvijat će njegov talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti.
Iskreno vjerujem da će institucije odraditi svoj posao u školi i zaštiti Vašeg sina. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.
Vama i sinu želim puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener