Moj prvašić u školi plače za svaku sitnicu

Poštovani, moj sin je sedmogodišnjak koji je krenuo u prvi razred. Nije išao u vrtić, čuvala ga je baka. Problem je u tome što u školi plače za svaku sitnicu. Stvarno bez razloga.

shutterstock_1735801265.jpg

Inače je inteligentan i znatiželjan dječak. U školi je odličan, jedino ima malih problema s pisanjem. Dakle, nije mu neugodno plakati pred cijelim razredom. Primjerice, plakao je kad mu je kolegica iz klupe uzela gumicu. Razgovarali smo o tome i prestao je neko vrijeme, međutim, sada na zadnjim informacijama učiteljica kaže da opet plače. Ne znam više što da radim? Kod kuće isto plače za svaku glupost, no mi ne reagiramo pa nekad brzo prestane, no nekad se odulji. Molim vas da mi pomognete kako se postaviti prema njemu da prestane. Hvala!

Draga mama,

svaki plač djeteta šalje nam neku poruku, a kako bismo mogli pomoći djetetu važno je razumjeti zašto uopće plače.

Spomenuli ste kako Vaš dječak nije išao u vrtić već da ga je čuvala baka. S obzirom na to, veća je vjerojatnost da će djetetu trebati duže vremena da se prilagodi na školu. Za njega je to zaista velika promjena. Ne samo da mora biti odvojen od Vas i drugih poznatih i za njega sigurnih ljudi, već se nalazi u novom prostoru, s puno novih pravila i zahtjeva za njega. To mu je očito preplavljujuće jer se još uvijek prilagođava.

Kada kažete da mu nije neugodno plakati pred cijelim razredom, mislite li zaista da je tako? Djeca ponekad i kada znaju da “ne bi trebali” plakati ili da će im se drugi možda rugati, ipak plaču. Što nam samo govori da mu je u tim trenutcima zaista teško. Čini se da je Vaš dječak vrlo senzibilan i to je jedna divna osobina koju treba njegovati, ali u nekim situacijama u životu, kao što je ova, to može biti otežavajući faktor. Odnosno, to mu čini da se rasplače i kada možda ne želi, ali unutarnja napetost ga nadvlada i izađe van u obliku plača.

Bilo kakva posramljivanja ili naredbe da ne smije plakati u ovakvim situacijama mogu samo biti kontraproduktivne. Naime, kada mu je već dovoljno teško da se rasplače i ako na to dobije neku kritiku, opet mu se stvaraju neugodni osjećaji (sram, tuga…) i unutarnja frustracija koju će onda opet, kad tad, ispoljiti kroz plač. Ponekad, kada nam se čini da dijete plače bez veze, trebamo razmisliti da li taj plač zaista ima veze sa situacijom koja se dogodila neposredno prije ili je odraz neke nakupljene djetetove frustracije koju onda i neke manje značajne situacije, samo potaknu.

Djetetu treba pomoć da nauči na drugi način ispoljavati što ga muči i nositi se s neugodnim emocijama i u tome mu definitivno treba pomoć i podrška odraslih. Svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, više se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu objašnjavate o tome. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost I bude psihološki otporniji. Sretno!

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus