Moj prvašić je nestrpljiv i živahan i ne mogu ga motivirati za učenje i vježbanje gradiva

Poštovani, mama sam dječaka 6,5 god koji je krenuo u prvi razred. Evo prošlo je mjesec i pol dana i počela sam primjećivati neke stvari, a i uviđati rezultate. Kada sam bila na informacijama učiteljica mi je reklada je vrlo kratke pažnje, da je već 3. sat totalno dekoncentriran. Jako je aktivan i učiteljica kaže da ona još ni ne postavi pitanje on već ima ruku u zraku. Kad treba čitati on se uporno javlja, a čitati ne zna. Nedavno su počeli pisati diktate i svaki je napisao s puno grešaka (uvijek trojka odnosno ravnoduško jer su za sada opisne ocjene). Inače je on jako bistro i pametno dijete, a to je i učiteljica rekla. Kad je riječ o testovima također dobiva trojke, a učiteljica kaže – on to zna i griješio je jer nije SLUŠAO. Kod kuće kad piše zadaću treba mu jako puno vremena čak i do 2 sata. Čitanje mu je katastrofa, 15 puta proslovka jednu riječ sam, a spojit je i reči što piše, to ne zna. Ja mu ne želim dati gotovo rješenje, a imam osjećaj da bi on to htio i da onda samo što brže završi i da može izaći vani. Inače to je dijete koje je dok škola nije počela po cijele dane provodio vani,njega kompjuter,i igrice ne zanimaju. Domaću zadaću piše odmah kad dođe iz škole i tome se ne protivi, ali da se s njim vježba, to ne dozvoljava. Ja mu objašnjavam, da mora vježbati i da će onda biti i u školi dobre ocjene, ali njemu to nije nikakav poticaj. Čak sam mu rekla da ću ga nagraditi, ako budem vidjela da je počeo slušati i bude donosio bolje ocjene. Na žalost, rezultata nema. Obožava crtkarati i bojati, a ostalo mu je sve nezanimljivo i dosadno. Barem je to moj zaključak. Ovim putem vas molim da mi pomognete savjetom kako da ga motiviram i da počne to sve ozbiljno shvaćati, da onda brže i zadaću riješi i u školi bude pažljiviji. Unaprijed vam se zahvaljujem, jer strah me idućeg polugodišta i pravih ocjena kad mu već sad ide slabo, a tek je početak. Brižna mama

Draga brižna mama,

Vjerujem da vam nije lako nositi se s promjenama koje su nastale polaskom vašeg djeteta u školu. No, prema svemu što ste naveli stekla sam dojam da vaš dječak ima poremećaj pažnje koji nije rezultat vašeg neuspjeha u odgoju niti njegove zločestoće. No, ono što je bitno napomenuti, pod uvjetom da vaše dijete doista pati od poremećaja pažnje, to je i da ono nije samo razvojna faza koju će vaše dijete prerasti.

Poremećaj pažnje je najčešće dijagnosticiran poremećaj ponašanja kod djece školske dobi. Bitno je znati da je poremećaj pažnje u velikoj mjeri organski utemeljen, odnosno javlja se kao posljedica bioloških i organskih disfunkcija. Osim bioloških uzroka, poremećaj pažnje mogu pojačati tzv. razvojna hiperaktivnost (pojačana aktivnost i pomanjkanje pažnje karakteristično za djecu predškolske dobi), djetetov temperament (živo, zainteresirano i pokretno dijete koje stalno traži nove poticaje), te faktori utemeljeni u obitelji i sredini u kojoj se dijete kreće (negativna obiteljska atmosfera, nedosljedan stil roditeljstva …).

Iako se često govori o hiperaktivnosti kao poremećaju, motorički nemir samo je jedan od temeljnih simptoma. Naime, razlikuju se tri podtipa poremećaja pažnje, ovisno o tome koja je skupina simptoma najizraženija. Osnovni su simptomi poremećaja nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost.

Mnoga su istraživanja potvrdila stabilnost tih simptoma tijekom vremena. Osnovni simptomi i prateći obrasci ponašanja zadržavaju se godinama, iako kod oko polovice djece s tim poremećajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se ona približavaju odrasloj dobi.

Većina je djece u jednom razdoblju života nemirna, impulzivna ili nepažljiva. No, da bi simptomi bili klinički važni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te uvelike narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetova života (funkcioniranje u školi, vrtiću, slobodnim aktivnostima djeteta, socijalnim odnosima).

Znakovi i simptomi poremećaja pažnje uključuju:
– nemogućnost usredotočenosti na gradivo koje se predaje u školi
– brojne greške u rješavanju postavljenih zadataka
– dijete izgleda kao da vas ne sluša kad mu se obraćate
– dijete ima problema s usvajanjem vaših uputa i instrukcija kako riješiti određeni zadatak
– poteškoće u organizaciji zadataka i aktivnosti
– izbjegavanje zadataka koji zahtjevaju mentalni napor u školi i kod kuće
– dijete često gubi svoj školski pribor
– dijete je zaboravno
– lako mu se odvuče pažnja.

U svakom slučaju smatram da bi bilo dobro i korisno za vaše dijete da ga odvedete školskom psihologu i ukažete mu na problem, kako bi se točno moglo utvrditi o čemu se radi.

Do tada, savjetujem vam da pomognete djetetu da poboljša vještinu održavanja pažnje kroz razne igre koje jako pomažu razvoju pažnje  (općenito je pravilo da što je igra mirnija, strukturiranija, pa čak i dosadnija, više se kroz nju trenira pažnja).
1. Puzzle, slagalice – bilo kojeg oblika, bilo kojih dimenzija odlične su za vježbanje pažnje i koncentracije
2. Crtanje, kiparenje, rad s glinom, precrtavanje, bojanje – odličan je način da se dijete usmjeri na jednu aktivnost, s puno detalja
3. Mozgalice, labirinti, traženje razlika – ima ih u novinama ali i na dječjim portalima na internetu
4. Motoričke strukturirane igre – treniranje pažnje ne mora biti pasivna aktivnost. Bavljenje strukturiranom fizičkom aktivnošću (u što spada i treniranje svakog sporta ili plesa) također može na zanimljiv način trenirati pažnju. Igre kao što su “školica”, “gumi gumi”, “ide majka s kolodvora” koje uključuju fizičke pokrete, ali i pravila i strukturu isto traže obraćanje pažnje i koncentraciju na to da se ne prekrše pravila.

U svakom slučaju imajte na umu da ljutnja na dijete zbog nespretnosti i brzopletosti brzo dovodi do gašenja djetetova interesa za vježbanje, te da su mu sada najpotrebniji vaša ljubav, pažnja i podrška.

Sretno!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
Centar Proventus

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori