Dosta toga razumije i učini kad je u njegovom interesu, ali se oglušuje na moja upozorenja npr. o opasnosti i što smije, a što ne smije. Ne voli se maziti ni dirati i ono što naumi mora napraviti.
Igra se s drugom djecom, rekla bih normalno, ali njegove stvari se nesmiju dirati. Ne zna sam riješiti problem s drugom djecom i tu poziva mene u pomoć, naravno plačem i potezanjem za ruku. Puno priča i gestikulira svojim jezikom i jako se trudi ukazati mi na nešto što ga interesira, ali od svih tih riječi jedino mama je razumno.
Molim vas ako mi možete pomoći savjetom - da li je potrebna lijecnička pomoć (logoped, psiholog) ili da pričekam još neko vrijeme, ali ja sam jako zabrinuta. Hvala unaprijed na vašem odgovoru.
Mama K.
Ukoliko dijete ne progovori do 30. mjeseca života, preporuča se logopedski pregled. Budući da je Vaš dječak vrlo blizu 30-tom mjesecu života, svakako bih Vam preporučila da zakažete pregled kod logopeda.
Glede rješavanja sukoba s drugom djecom, budući da Vaš dječak nema razvijenu verbalnu komunikaciju te još nije usvojio socijalne vještine jer ima tek dvije godine, Vaša pomoć mu je bitna i nužna pri rješavanju konflikta. No ono što možete učiniti jest da ga učite kako riješiti sukob.
Dakle, ako je primjerice riječ o tome da drugo dijete želi uzeti njegovu igračku, ukoliko se i Vaš dječak igrao s igračkom drugog djeteta, tada dajte tom drugom djetetu njegovu igračku na par minuta. Vrlo lako je moguće da će se Vaš dječak tome oštro buniti, ali Vi ste ti koji će mu svojim primjerom pokazati kako se dijeli igračka, ali i da se igračka uvijek vrati.
Kada je riječ o opasnim stvarima, ukoliko Vas ne posluša na verbalnu naredbu, tada ga fizički odmaknite od tog opasnog predmeta ili mjesta. Npr. ako dira utičnicu, tada ga uzmite i odmaknite od nje uz jasno ponavljanje da se to ne smije dirati. Moguće je da će se vraćati do utičnice mnogo puta i Vi svaki puta učinite isto – odmaknite ga fizički od nje uz jasnu izjavu „To se ne smije dirati“.
Budući da djeca uče putem iskustva, a Vaš dječak je još u fazi istraživanja svijeta oko sebe, tada on neće samo tako lako odustati od svog nauma. Neka Vas to ne brine. To je prirodan nagon svakog od nas. Baš kao što će dijete prirodno rasti, tako će i postepeno učiti različite vještine istraživajući svijet oko sebe. Pri tome je važno da Vi ostanete mirni znajući da ono nije zločesto već da je prirodno da istražuje te da je prirodno da će mnogo puta ponoviti istu stvar dok je ne prihvati.
Budući da se ne voli maziti i dirati, kako ste naveli, pokušajte taj fizički kontakt ostvariti na jedan drugi, posredan način putem igračaka. Npr. ako se voli igrati autićima, uzmite jedan autić Vi, dok se on igra s drugim, i neka Vaš autić lagano dotakne njegov autić. Djeca uče mnogo putem igre i igračaka pa ukoliko se on identificirao s autićem (što je moguće), tada može doživjeti taj dodir kao da je dobio on na koži, a s druge strane je „zaštićen“ jer nije bilo pravog fizičkog kontakta s Vama. Osim toga, na taj način ćete mu dati neverbalnu poruku da poštujete to što se ne voli maziti.
Kao što sam već dala primjer s diranjem utičnice, svako dijete je vrlo uporno. To je prirodan nagon koji je u svakom djetetu i koji ga tjera da nastavi učiti hodati iako je pao već mnogo puta i slično. Naveli ste da ono što naumi da to mora napraviti. Vaša riječ mora biti zadnja oko stvari koje su opasne ili oko stvari koje su Vama važne (npr. da sjedi za stolom dok jede). Dakle, Vi morate biti uporniji i na taj način Vaša riječ će biti važna. Zašto? Zato što dijete ima mnogo želja, ali Vi ste ti koji ste odgovorniji u tom odnosu.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom