Postavljam si prevelike ciljeve koje ne mogu ostvariti i to me muči. Nemam vremena za ništa, sakrijem se u sobu i obavljam fakultetske zadatke.
Isto tako jedan od mojih problema, možda i najgori je činjenica da sam najvjerojatnije homoseksualac. Za mene to nije normalno stanje i bojim se da ću ostati bez svoje obitelji i prijatelja (kojih je vrlo malo) i da će se jednog dana samo udaljiti od mene. Mrzim samu pomisao na to i tu riječ. To stanje krši sve prirodne i crkvene zakone i toga sam svjestan, ali zapeo sam tako duboko da se ne mogu izvući. Pokušavam sklopiti bliži odnos s jednom djevojkom, ali kao da me nešto odbija.
Moj život je godinama povučen, jadan, prazan. Nije mi ni do čega i često mi na pamet padaju razne stvari - odlazak s ovoga svijeta. Jako sam blizak s majkom i mislim da bi ju ova vijest dokrajčila, da bi mogao ostati bez nje. Nisam tako zamišljao svoj život niti želim tako živjeti. Želim život kao ostali mladići mojih godina, uživati u svakom danu i trenutku.Molim Vas pomozite mi! Pozdrav!
Dragi čitatelju,
čitajući Vašu poruku zaista sam mogla dobiti osjećaj težine koju doživljavate svakodnevno, jer navodite više vrlo izraženih problema, od panike, izraženog stresa, teškoća s prihvaćanjem homoseksualnosti, pa do straha od gubitka. Prije nego krenem dalje u pisanje, odmah bih Vam htjela savjetovati da potražite stručnu psihološku pomoć, jer nažalost ja nemam tih riječi koje mogu ovim pismom napisati koji će riješiti Vaše probleme.
Budući da smo o napadajima panike pisali u više navrata, ovaj put bih se htjela osvrnuti na tematiku prihvaćanja samog sebe, bilo da se radilo o seksualnoj orijentaciji ili nekom drugom vidu prihvaćanja svojih karakteristika. Homoseksualnost nije nešto što će proći, u čemu ste “zapeli” i iz čega se trebate “izvući”. Seksualna orijentacija je dio nas, baš kao naša ličnost, naše osobine, sve do naših fizičkih osobina (boja očiju primjerice). Kao što ne možete promijeniti svoju boju očiju, tako se ne mijenja ni seksualna orijentacija, niti je potrebno da se mijenja.
Živjeti nešto što nismo i stalno ulaganje truda u skrivanje samog sebe je emocionalno iznimno iscrpljujuće i čini Vas jadnim i praznim. Uvjerena sam da Vas majka voli najviše na svijetu, pogotovo kad navodite blizak i lijep odnos s njom i vjerujem kako je i njoj Vaša sreća na prvom mjestu, bez obzira što ona značila. Zaista Vas potičem da potražite stručnu pomoć psihologa koji će Vam pomoći u prihvaćanju samog sebe, jer to je proces koji nije lagan ni za koga.
Nadam se da ćete poslušati moj savjet, jer bi i meni bilo iznimno drago da živite život kao mladići i djevojke koji uživaju u životu, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju i u skladu s njom.
Srdačan pozdrav!