Kompleksno ponašanje našeg dječaka se dodatno pogoršalo s rođenjem seke

Poštovani! Majka sam dječaka kojemu je 3 godine i 4 mjeseca i koji posljednjih nekoliko mjeseci pokazuje promjene u ponašanju i zaostajanje u socijalnom razvoju. Dječak je rođen nakon carskog reza apgara 9/9. Njegov cjelokupni razvoj je bio normalan, u nekim područjima i napredan. Propuzao je s nepunih 5 mjeseci, stabilno i bez ikakve pomoći je prohodao s nepunih godinu dana. Napredan motorički razvoj pratio je i govorni, bez ikakvih zaostajanja ili razloga za brigu. Dječak je prije napunjenih dvije godine znao brojati do 10, imenovati gotovo sve životinje, raspoznavati ih, nazivati nas imenom i sl. Igrao se s vršnjacima, iako je to više bila paralelna igra, nego zajednička. Promjene u ponašanju počele su s mojom trudnoćom, nakon što sam ja počela ostajati doma i nisam ga zajedno s ocem pratila u jaslice. Počeo je plakati i histerizirati ujutro da ne želi u vrtić, odbijao se oblačiti i to smo nekako na silu radili. Osim toga, počeo je histerizirati oko popodnevnog spavanja, vrišteći da je to za malu djecu. Napominjem da je on ostao najstarije dijete u jaslicama, prijatelji s kojima se igrao su krenuli u vrtićku grupu tako da je bilo puno mlađe djece u njegovoj grupi te sam navedene promjene pripisivala tome. Istodobno s time, primijetila sam da često priča kao da je u nekom crtiću ili koristi citate iz njih, iako je i dalje zadržao normalnu komunikaciju. Nakon toga smo neko vrijeme smanjili crtiće. On je bio izrazito živo i veselo dijete, koje je nekako sa smirivanjem motoričke aktivnosti postajao sve povučeniji i zatvoreniji. No, ono što nas je najviše počelo zabrinjavati je to da je nekoliko dana prije mog poroda počeo sve predmete stavljati u usta i pritom vikati. Kada mu kažem da prestane vikati i uzmem mu predmet iz ruke, on počne plakati i kaže da on ne viče nego pjeva, trubi, da je on Casper i slično. Uglavnom, stalno ima izgovore za to što radi. Tete u vrtiću su to isto primijetile i rekle da se više s nikim ne igra, ne sudjeluje u aktivnostima nego samo uzme bilo koju igračku u ruku pa trči i viče u nju. Razgovarala sam s prijateljicom koja je psiholog i koja kaže da na taj način najvjerojatnije iskazuje unutarnju emocionalnu napetost zbog rođenja seke. Dakle, ona smatra da je to emocionalna reakcija. Ja sam isto mislila da je to samo faza, ali nažalost to ne prestaje, iako se smanjuje. Druga djeca se znaju uplašiti kada on tako trči i dere se. Ne radi to stalno, kada se mi igramo s njim ili mu čitamo to ne radi, ali čim je prepušten sam sebi i igračkama, on ih uzme i stavlja u usta. To traje nekih pola godine, točno se poklapa s rođenjem seke. Isto tako bih napomenula da sam ja u bolnici zbog carskog reza bila 8 dana i to je prvi put da je bio odvojen od mene.

Uz to, imamo problema s odvikavanjem od pelena. Nekada bez problema sjedne na tutu i popiški se, nekada primijetim da mu se piški i stavim ga na tutu pa se on ustane i obuče i za nekoliko minuta se upiški u gaće. Uglavnom je svjestan kada se upiški ili ukaka i sam kaže da je to napravio.

Zbog svega navedenog išli smo s njim na procjenu senzorne integracije u jednu udrugu, gdje nam je psihologica rekla da je moguće da ima poremećaj iz autističnog spektra. Nakon trećeg i četvrtog dolaska na procjenu, nakon što se igrala s njim, rekla je da se možda ipak ne radi o tome jer poznaje simboličku igru i igru uloga i zna se tako igrati, ali da ipak odemo na procjenu jer njemu treba jako puno stimulacije i pažnje da se igra i zadrži pažnju na toj aktivnosti.

Jako sam uplašena i zabrinuta radi svega. Nikada nisam pomislila da ima neki poremećaj iz autističnog spektra, niti ima kakve strahove ili je izbirljiv kad je o hrani riječ, niti je okupiran samo jednom aktivnosti. Unaprijed hvala na Vašem mišljenju. Zabrinuta mama.

Draga mama,

vjerujem da su Vas sumnje psihologice koje je izrazila zaista uznemirile i prestrašile.

Je li riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili ne jedino možemo utvrditi multidisciplinarnim dijagnostičkim postupkom gdje mora biti uključeno više stručnjaka. Kako bi bili sigurni o čemu je riječ savjetujem da se obratite Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad. Nešto više o njemu možete saznati na http://centar.erf.unizg.hr/. Također, možete se naručiti i u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. u njoj rade stručnjaci s različitih područja kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Ako želite, uputnicu za Polikliniku možete zatražiti od pedijatra.

No, kako je Vaša prijateljica navela, uzrok njegove promjene ponašanja zaista može biti i emocionalno baziran. Dolazak seke zahtjeva od njega prilagodbu na novu situaciju, mijenja se cjelokupna obiteljska dinamika, a on ponovo mora naći svoju ulogu i mjesto u njoj. Moguće da mu je dolazak seke i prvo odvajanje od Vas potakao razne neugodne osjećaje poput straha od odbačenosti, tuge i ljutnje zbog gubitka pozicije u obitelji, osjećaja bespomoćnosti nad situacijom. Djeca nemaju ni znanja ni kapaciteta verbalizirati ono što ih muči pa svoje nezadovoljstvo i strahove najčešće pokazuju kroz razna nepoželjna ponašanja ili čak psihosomatske reakcije.

S obzirom na situaciju nije neobično da mu za odvajanje od pelena treba malo dulji period jer je to još jedan od velikih izazova s kojim se on trenutačno suočava. Naveli ste da je on svjestan kada se to dogodi te ga je u tim trenucima važno ne kažnjavati ili grditi jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Kada se to dogodi samo ga mirno presvučete bez previše komentara. Tijekom dana, ako primijetite da mu se piški, podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka). Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Na taj način Vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.

Pohvalno je koliko promišljate i trudite se pomoći Vašem sinčiću. Zbog vašeg osobnog mira, prije donošenja bilo kakvih zaključaka ili pretpostavki savjetujem da se naručite u jedan od gore navedenih centara kako bi točno znali o čemu je riječ.

Želim Vam puno sreće,

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus

JELENA BORIĆ

magistra psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori